Ramiz Nukić, čovjek koji je skupljao kosti ubijenih po Podrinju, teško obolio

Share this...
Share on Facebook
Facebook
Email this to someone
email

“Sve bih dao da sad mogu proći kroz onu šumu, pa zaviriti u svaku paprat i u svaki grm, svratiti u svaki potočić ne bih li pronašao neki dio tijela Srebreničana poginulih u zoni Kameničkog brda”.

Malo je onih koji nisu čuli za Ramiza Nukića, iz sela Buljim na području općine Bratunac, koji više od 20 godina “šumom i vodom” traga za posmrtnim ostacima Srebreničana ubijenih u julu 1995. godine.

Kad smo ga prije nekoliko godina posjetili u njegovoj skromnoj kući, ispričao je da se “ono gore” iznad njegove kuće zove Kameničko brdo na kome je granatirana kolona koja je 1995. godine krenula iz Srebrenice i u kojoj je “izginulo i ranjeno ostalo niko ne zna koliko ljudi”.

Ramiz, o čijem tegobnom životu i posvećenosti traganju za posmrtnim ostacima, najprije, njegovog oca Šahina i brata Velida, a onda i ostalih ubijenih u genocidu su napisane desetine priča i snimljeni dokumentarni filmovi, rijetko je govorio kako i od čega živi.

Jutros nas je zatekla vijest da je Ramiz ozbiljno bolestan i da je smješten na Kliniku za plućne bolesti Univerzitetsko kliničkog centra Tuzla.

“Skoro sam išao doktorima. Imam bolove u grudima, u leđima. Slikali su mi pluća i našli nešto, doktori znaju šta. Evo sam danas ponovo smješten na kliniku.

Dobri su ovi doktori. Rekli su mi da će sve učiniti da mi bude bolje. Vjerujem u Allaha i doktore, njima sam se predao”, skoro šapatom je za Politicki.ba govorio Ramiz, zahvalan što se interesiramo za njegovo stanje.

Na pitanje treba li mu šta, Ramiz, samo što nije zaplakao.

Ne treba ništa, veli, govoreći nam da on i supruga mu žive od boračkog dodatka koji iznosi 240 maraka “i od onog što u bašči posijemo i uberemo”.

Prijatelji koji poznaju Ramiza, ovih dana su pokrenuli akciju finansijske pomoći kako bi ovom humanom čovjeku olakšali stanje u kome se našao.

“Teško je kad nemaš, a još teže je reći nekome da nemaš. Dok sam mogao raditi, nekako smo se provlačili kroz život, ali sad je drukčije. Ne mogu, nemam kuveta.

I žena mi bolešljiva… Djeca pomognu koliko mogu, ali i oni nisu u nekoj situaciji. Jučer mi je došao sin da me vozi u Tuzlu u bolnicu, nisam mogao autobusom.

Hvala svakome ko se interesira za mene”, kazao nam je Ramiz, prisjećajući se vremena kada smo ga prije 7 godina pronašli u šumi u Kameničkom brdu.

Kako je poznato Ramiz Nukić se u svoj Buljim vratio 2001. godine. Znajući da su mu otac i brat ubijeni na prostoru Kameničkog brda krenuo je u potragu za njihovim posmrtnim ostacima u nadi da će pronaći bar jednu njihovu kost.

I pronašao je.

Do sada, kako nam je kazao, pronašao je blizu 300 posmrtnih ostataka koji su, nakon pronalaska, izuzeti od strane Instituta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine.

“Sve bih dao da sad mogu proći kroz onu šumu, pa zaviriti u svaku paprat i u svaki grm, svratiti u svaki potočić ne bih li pronašao neki dio tijela Srebreničana poginulih u zoni Kameničkog brda”.

Ramiz Nukić od danas je na brizi ljekara Klinike za plućne bolesti UKC-a Tuzla.

Osim ljekara, nadamo se da će Ramizu pomoći i oni koji znaju šta je ovaj čovjek godinama radio.

Svi koji žele pomoći mogu to učiniti putem njegovog žiro računa:

Ramiz Nukić žiro račun broj: 5620098129479844 kod NLB banke

Piše: Almasa Hadžić/politicki.ba
Foto: Blicko