Kada je Vedran Bosnić podnio ostavku na mjesto selektora košarkaške reprezentacije BiH, malo ko je vjerovao da njegov nasljednik može napraviti iskorak. Bosnić je bio cijenjen zbog modernog pristupa i hrabrih pobjeda u kvalifikacijama, pa je imenovanje Adisa Bećiragića dočekano s rezervom. Djelovao je kao kompromisno rješenje u haotičnom savezu, a očekivanja nisu bila visoka.

Pretjeranog razloga za optimizam nije davala ni činjenica što je 2022. BiH izvučena u grupu smrti sa Slovenijom koja je branila titulu, svjetskim prvakom Njemačkom, Litvanijom, Francuskom i Mađarskom. Nakon pobjede nad Mađarskom, BiH je uspjela ono što je bilo ravno čudu – pobijedila je Sloveniju i pružila dostojan otpor Francuskoj, Njemačkoj i Litvaniji. Ipak, dvije pobjede u grupi nisu bile dovoljne za prolazak dalje.

U kvalifikacijama za ovogodišnji Eurobasket BiH je opet pokazala svoju snagu. Ponovo nismo imali sreće sa žrijebom – u grupi su bili jaka Francuska, Hrvatska i slabašni Kipar. No, zbog činjenice da je jedan od domaćina prvenstva, Kipru je bilo garantirano učešće ma kako završio kvalifikacije (a završio ih je sa svim porazima), što je značilo da su samo prve dvije ekipe prolazile dalje.

Kada je BiH u prvoj utakmici protiv Hrvatske izgubila s 13 poena razlike, i najveći entuzijasti polako su se mirili s tim da ćemo propustiti Eurobasket. A onda čudo u Skenderiji – Hrvatska je u uzvratnoj utakmici potopljena s čak 20 poena razlike, a naši košarkaši u tom meču postigli su ukupno 110 poena. Karta za Eurobasket bila je ovjerena.

Ponovo nismo imali sreće sa žrijebom – u grupi su nas čekali Italija, Španija, Grčka, Gruzija i Kipar. Svoju šansu za prolazak vidjeli smo preko Kipra i Gruzije, a solidan tim i dobre partije koje je pružao davali su utemeljen optimizam da nakon 32 godine možemo proći prvi krug.

A onda su se, pred početak prvenstva, počele nizati katastrofe. Luki Garzi, NBA igraču, Bosancu po majci rođenom u Americi, FIBA nije dozvolila da nastupi kao domaći igrač. Morao je otpasti, jer smo imali dovoljno visokih igrača, ali ne i plejmejkera. A onda je i Džanan Musa, naš najbolji strijelac, morao iznenada na operaciju. Ostali smo bez najboljeg košgetera. Tu nije bio kraj problemima – ubrzo smo saznali da zbog povrede ne može nastupiti ni plejmejker Ksavijer Kastanjeda (Xavier Castaneda). Umjesto njega, svega nekih sedam dana pred prvenstvo, pozvan je John Roberson, 37-godišnji plejmejker koji je ranije pružao sjajne partije u dresu BiH, ali dugo nije igrao. Da stvari budu gore, na kraju se ispostavilo da ni kapitem Miralem Halilović zbog povrede neće biti spreman da igra.

Sve je mirisalo na debakl.

No, umjesto toga, BiH je priredila sportski fenomen kojem se ni najveći optimisti nisu mogli nadati – tri pobjede, prolazak u drugi krug i trijumfi nad velikanom evropske košarke. Nakon lake pobjede nad Kiprom, BiH je protiv Španije izgledala kao potpuno raštiman orkestar i doživjela uvjerljiv poraz. Protiv Italije to je izgledalo dosta bolje, iako je razlika na kraju bila visoka u korist Azzurra. I taman kad su se krenule nizati kritike, a plasman u drugi krug počeo djelovati kao sve dalji san, BiH je napravila preokret.

Protiv Grčke nismo imali velika očekivanja, no ostvarili smo senzacionalnu pobjedu. U današnjem odlučujućem duelu protiv Gruzije naši košarkaši prilično su sigurno slavili s osam poena razlike i ovjerili plasman u drugi krug.

Način na koji je reprezentacija igrala najbolje oslikava Bećiragićev potpis. Disciplinovana odbrana, timska energija i rotacije u kojima su svi dobijali šansu da doprinesu. Jusuf Nurkić bio je lider pod košem, ali nije bio usamljen – Edin Atić donosio je agresiju i šut, Kamenjaš je donosio snagu i sigurnost pod košem, Aleksandar Lazić pogađao ključne trojke, a veteran Roberson hladnokrvno je preuzimao odgovornost u trenucima kada se lomio rezultat. Adin Vrabac, kojeg su mnogi potcjenjivali, odigrao je najbolje minute u svojoj karijeri, a značajan doprinos dao je i Amar Alibegović. BiH je prvi put nakon dugo vremena djelovala kao ekipa koja vjeruje da može pobijediti bilo koga.

U poređenju s prethodnicima, Bećiragić je otišao korak dalje. Dok su drugi selektori imali povremene bljeskove i časne pokušaje, on je reprezentaciju doveo do nokaut faze velikog takmičenja – nečega što generacije prije nisu uspjele. I ne samo to, nego su pobjede i kvalitetne igre u njegovom mandatu postale stvar kontinuiteta, čak i kada bi nam nedostajali neki od najboljih igrača.

Upravo zato se može govoriti da je on najuspješniji selektor u historiji BiH – ne samo zbog statistike, već zbog činjenice da je u gotovo bezizlaznoj situaciji uspio stvoriti pobjednički mentalitet. Bećiragić je uveo red, vjeru i karakter u ekipu koja je izgledala otpisano. Njegov rad pokazuje da se i u našem sportu, gdje često vladaju improvizacija i rezignacija, može izgraditi sistem koji donosi rezultat. Upravo zato, bez pretjerivanja, Adis Bećiragić već sada pripada samom vrhu naše sportske historije.