Franjo Mikulić čak je 41 godinu proveo radeći u Švicarskoj, daleko od rodnog kraja i svoje porodice. Nakon odlaska u penziju odlučio je ostvariti dugogodišnju želju i vratiti se životu na selu.
Danas 82-godišnji Mikulić sa suprugom živi u zaseoku Smokinje, gdje dane provodi okružen prirodom i mirom kojem se oduvijek želio vratiti.
Zanat je završio u Mostaru, a nakon odsluženja vojnog roka 1968. godine krenuo je put Švicarske. Veći dio radnog vijeka proveo je u toj zemlji, gdje je, kako kaže, iz prve ruke upoznao stvarnost života u inostranstvu, koja je često znatno drugačija od slike koja se prikazuje javnosti.
Iako mnogi vjeruju kako u tuđini “teku med i mlijeko”, Mikulić ističe da se novac ondje mora pošteno zaraditi. Kako kaže, nitko ništa ne poklanja, a za plaću je potrebno mnogo rada, truda i fizičke snage.
Odluka o povratku u Hercegovinu nije donesena preko noći. Sazrijevala je godinama, a Mikulić danas otvoreno govori o onome što nosi život daleko od doma. Priznaje da, kada bi mlad čovjek unaprijed znao što ga sve čeka u tuđini, možda nikada ne bi ni otišao.
Iz Švicarske najviše pamti red, disciplinu i poštivanje zakona. Ipak, kaže kako je život u Hercegovini otvoreniji i topliji. Presudilo je, govori, to što ovdje “dan traje duže” i što ima mnogo više druženja nego u inozemstvu.
U reportaži Franjo Mikulić govori o godinama provedenim u Švicarskoj, radu, odricanju, mirovini i povratku kući. Otkriva kako danas izgleda njegov život, nedostaje li mu Švicarska i bi li ponovno donio istu odluku.
