Bh. dijaspora u Australiji: Ukrajina ne smije postati nova BiH

Share this...
Share on Facebook
Facebook
Email this to someone
email

Profesor dr. Hariz Halilovic, porijeklom Srebreničanin, predavač je na RMIT Univerzitetu u Melburnu, u Australii.

Povodom manifestacije Dan zahvalnosti, “World for Bosnia and Herzegovina”, koja je odrzana u više od 70 gradova širom svijeta, održao je govor.

Manifestaciju u Melburnu organiziralo je Vijeće bosnaske zajednice (BCC) u Australiji

Halilovićev govor prenosimo u cijelosti:

“Dobar dan i Good Day, moji sugrađani Australijanci i moji sugrađani Australijanci Bosanci!

Velika je čast govoriti pred vama danas.

Ovaj događaj je planiran prije nekoliko mjeseci, a njegova glavna svrha je bila da se zahvalimo svim našim prijateljima širom svijeta na podršci i prijateljstvu u vrijeme kada je nama Bosancima bilo potrebno. Pod nazivom Dan zahvalnosti, pod motom “Svijet za Bosnu i Hercegovinu”, manifestacija se održava širom svijeta—u 20 zemalja u kojima su Bosanci, nakon što su preživjeli etničko čišćenje i genocid 1990-ih, pronašli sigurno utočište i napravili svoje nove domove.

Dan zahvalnosti koji se danas održava u Melburnu i Sidneju slavi solidarnost, mir, multikulturalnost i mnoge veze i doprinose koje su australski Bosanci dali i nastavljaju davati svojoj usvojenoj zemlji i lokalnim zajednicama. Dolazeći kao izbjeglice tokom 1990-ih, australski Bosanci se danas mogu naći u svim segmentima australskog društva i javnog života: od politike do umjetnosti, sporta, obrazovanja, zdravstva, medija do biznisa. U pogledu njihove integracije i doprinosa multikulturalnosti Australije, nekoliko studija je potvrdilo da se Bosanci mogu smatrati imigrantima za uzor.

To je vjerovatno zato što su vrijednosti multikulturalizma same vrijednosti i suštinski aspekti bosanskog kolektivnog identiteta. Bosna i Hercegovina je stoljećima bila svjetionik multikulturalizma i kosmopolitizma, gdje su različite religije i kulturni uticaji ne samo mirno koegzistirali, već su stvorili jedinstven način života i šta znači biti Bosanac.

Godine 1992. ove vrijednosti i način života u Bosni bili su na udaru srpskih nacionalista, što je rezultiralo etničkim čišćenjem i genocidom, prvim činom genocida u Evropi od Holokausta. Poput evropskih Jevreja tokom Holokausta, 1990-ih su i bosanski muslimani bili na meti zbog svoje vjere i kulture.

Željeli smo ovom platformom ukazati na aktuelnu političku i sigurnosnu situaciju u Bosni i Hercegovini i prijetnju miru uzrokovanu radikalnim i nezakonitim odlukama i politikama. Prijetnja miru u Bosni i Hercegovini i na Balkanu prije svega dolazi od poštovalaca i opunomoćenika Vladimira Putina u regionu, srpskih lidera u Bosni i Hercegovini i Srbiji, Milorada Dodika i Aleksandra Vučića.

Posljednjih dana svi smo postali svjesni koliko su ti ljudi opasni i koliko je mir postao krhak.

Tragični događaji kojima svjedočimo posljednjih deset dana – uključujući brutalnu agresiju Putinove Rusije na Ukrajinu – nama Bosancima bude sjećanja na ono što se događalo u našoj voljenoj Bosni i Hercegovini prije 30 godina. Govoreći o Bosni, govorimo i o Ukrajini jer svi moramo učiniti sve da spriječimo da Ukrajina 2022. godine ne postane Bosna iz 1992. godine. Jasno je i da oni u Srbiji i tzv. Republici Srpskoj, koji otvoreno podržavaju Putinovu agresiju na Ukrajina, su spremni i voljni da je koriste kao model za napad na Bosnu i Hercegovinu i početak novog krvoprolića u regionu.

Moja prijateljica i koleginica, dr. Marija Tumarkin, nagrađivana ukrajinsko-jevrejsko-australska spisateljica, napisala je mnogo lijepih i važnih knjiga. U jednom od njih, Traumascapes, Maria piše o razaranju Sarajeva koje je tokom 1990-ih izdržalo 1.425 dana opsade, najduže opsade u modernoj historiji. Više od 14.000 ljudi je ubijeno u Sarajevu, a više od 100.000 života je izgubljeno tokom rata u Bosni.

Marija nikada nije prestala pisati i govoriti o Bosni, Sarajevu, Srebrenici… Zapravo, kako mi je nedavno pisala, bila je ko-kustosica događaja koji će se održati na Dan sjećanja na Holokaust 28. aprila pod nazivom ‘Kad žene govore o ratu’, za koji su bosanskohercegovačka australska spisateljica Dženana Vučić i bosanskohercegovačka kompozitorka i muzičarka Nela Trifković dobili zadatak da naprave novo djelo o Bosni. A onda se „dogodila“ Ukrajina!

Naravno, Ukrajina se nije desila kao neka prirodna katastrofa! Kao i Bosna prije 30 godina, Ukrajina, suverena i nezavisna država, bila je brutalno napadnuta od strane svog moćnog susjeda.

Kao i Sarajevo 1992. godine, Harkov, ukrajinski grad, u kojem je Marija rođena i odrasla, pod opsadom je posljednjih deset dana. Ista situacija je i sa mnogim drugim ukrajinskim gradovima, uključujući glavni grad Kijev. Civili su na meti, ratni zločini se čine iz sata u sat.

Stojim zajedno sa svojom prijateljicom Marijom, njenom prijateljicom Aleksandrom—koja odbija da uđe u podrum svoje zgrade u Harkovu—i sa svim Ukrajincima koji brane svoje domove ili su primorani da pobegnu—jer biti Ukrajinac danas nije pitanje rodoslovlja ili državljanstva već, prije svega, pitanje morala i ljudske pristojnosti.

Živjela Bosna! Slava Ukrajini!”.

Politički.ba