Bošnjaci Podrinja prodajom svog glasa prodaju i žrtve agresije

Za srpske partije, glasali su i pojedini Bošnjaci iz zvorničkih sela u kojim su u junu 1992. godine pobijeni svi muški članovi njihovih porodica. Tako su, naprimjer, u Dugom Dijelu, Jusićima, zatim Kozluku, srpske političke partije dobile znatan broj bošnjačkih glasova.

Piše: Almasa Hadžić

Na glasačkim mjestima u srebreničkim selima u kojim žive Bošnjaci i gdje je lista SDP-a dobila glasove birača, uglavnom isti broj glaslova kao i nosilac te liste, dobio je i kandidat Srpske liste za Srebrenicu za poziciju načelnika , Mladen Grujičić.

A nosilac liste SDP-a bio je Bošnjak.

SDP BiH nije htio biti dio Koalicije “Moja adresa: Srebrenica”.

Zna li taj nesretni SDP BiH, uopće, čiji je i za koga je radio i danas radi taj njihov kadar u Srebrenici?

 

No, nisu samo u Srebrenici, Bošnjaci – kandidati na listama za općinska i gradska vijeća, kao i za načelnike, ostajali bez bošnjačkih glasova.

Trgovina glasovima  „na veliko i malo“ u  Podrinju, naprimjer,  uoči i na dan izbora, dostigla je cijenu i do 150 maraka po glasu.

Naravno, trgovali su kako „menadžeri“ srpskih političkih partija, tako i oni koji su se predstavljali zaštitnicima bošnjačkih interesa, prvenstveno SDA.

 

Na sam dan izbora, na Kula Gradu, naprimjer, osvanuo  je bijeli „porshe“ koji je u ovo malo selo, tačnije prigradsko zvorničko naselje, dovezao trgovce partije Ujedinjena Srpska.

Za glas se nudilo po 100 maraka kažu mještani koji su ih otjerali s Kula Grada, ali uvečer, kad su se prebrojali glasovi, vidjeli su da su, ipak, trojica njihovih komšija glasala za kandidate ove političke partije.

 

„Tačno je da je demokratsko pravo svakog čovjeka da glasa za koga hoće, ali, pitamo se kakvi su to ljudi koji svoj karakter mogu prodati za 100 maraka“, ogorčeni su mještani Kula Grada, napominjući da znaju „u glavu“ ko je prodao svoj glas.

 

Za Ujedinjenu Srpsku, kao i druge srpske partije, glasali su i pojedini Bošnjaci iz zvorničkih sela u kojim su u junu 1992. godine pobijeni svi muški članovi njihovih  porodica. Tako su, naprimjer, u Dugom Dijelu, Jusićima, zatim Kozluku, srpske političke partije dobile znatan broj bošnjačkih glasova.

 

No bošnjačkim glasovima, trgovali su i sami Bošnjaci.

U  pojedinim selima na zajedničkoj probosanskoj listi za Gradsko vijeće Zvornika, kao kandidati, „potopljeni“ su pravnici, magistri iz raznih oblasti, profesori, ekonomisti, kako bi vijećničku poziciju izborili prodavači u pekarama, automehaničari iliti oni sa „visokim osnovnim obrazovanjem“.

 

Ono što je najtragičnije, takvi će u općinskim i gradskim vijećima  predstavljati Bošnjake, a ne političke partije koje su ih poredale na izbornim listama i omogućile im da lobiranjem i podmićivanjem, iz političke igre izbace obrazovanije i sposobnije od njih.

 

U Konjević Polju, naprimjer, dugogodišnji lokalni trgovac bošnjačkim interesima, javno je lobirao za pojedine kandidate srpskih političkih partija, posebno za kandidata za načelnika Bratunca  Srđana Rankića.

O krađi identiteta građana Bratunca i falsificiranju njihovih ličnih dokumenata, a u korist pojedinih političkih partija i nezavisnih kandidata, već ranije je upućena  prijava Tužilaštvu BiH, koje se do danas o tome nije očitovalo.

 

Najveću cijenu izbornog inžinjeringa u Podrinju, u kome, nema sumnje značajnu ulogu imaju i Bošnjaci,  kao i do sada, plaćat će oni sami.

U Sarajevu, pak, u kome su centrale stranaka u ime kojih su lokalne varalice u ovom dijelu entiteta RS i na ovim izborima mešetarile izbornom voljom građana, za njihovo takvo ponašanje nikoga nije briga.