Husić o Slobodi, ponudi za ulazak u upravu Želje, Ćiri, Husrefu, Vici i svemu što jeste bh. fudbal

Gost nove epizode podcasta SportSport.ba “Moja garaža – moja pravila” bio je Azmir Husić. Čovjek koji već godinama ulaže u bosanskohercegovački fudbal i koji će vjerovatno od marta biti član Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH.

Husić o Slobodi, ponudi za ulazak u upravu Želje, Ćiri, Husrefu, Vici i svemu što jeste bh. fudbal
Iz Tuzle parkirao pred našu Garažu i odmah krenuo pričati neponovljivi Azmir Husić

Sportu u Bosni i Hercegovini potrebno je više “husića”, no nažalost nema ih. Malo je onih koji svoje novce i to ne male svote, ulažu u bh. sport, a i pored toga, često se takvi ljudi kritikuju i pokušava im se “prišiti” bilo šta samo kako bi postali negativci.

Tako je i sa Husićem, ali navikao je, pa se više ne uznemirava. Na početku emisije Azmir nam je govorio malo o svom djetinjstvu, ratu, odlasku u Sjedinjene Američke Države.

“Iz Istočne sam Bosne, jednog mjesta koje je sedam kilometara od Bratunca. Zove se Glogova. S obzirom na dešavanja tokom agresije, pomjeranja stanovništva, nakon Srebrenice sam otišao u Tuzlu. Preživio sam Srebrenicu, bio sam pripadnik Armije Bosne i Hercegovine, i po završetku rata u Sarajevu sam obavljao neke poslove gdje smo radili kao jedna specijalna jedinica. Meni je bilo svega dosta, pogotovo jer sam izgubio i ognjište i želio sam otići negdje gdje mogu nešto postići u budućnosti. Imao sam pravo aplicirati za ‘treće zemlje’, odlučio sam se za SAD. Nakon dva razgovora dobio sam dozvolu i 21. januara 1998. godine sam otišao u SAD.”

“Otišao sam sa 19.5 godina, iako sam da kažem bio dječak, iskustvo iz rata me napravilo jakim čovjekom. Vojne čizme sam nosio skoro četiri godine, a onda sam došao u zemlju koja ti nudi start za nešto više. Dovoljna mi je bila takva prilika, bio sam mlad pun snage i volje zbog svega što se desilo u ratu. Želio sam ostvariti nešto, napraviti više od onog što mi je uništeno. To mi je bio motiv glavni i davalo mi je prostor da radim, ono što se kaže, 24 sata. Nekako sam ta 24 sata pretvarao u 30 sati. Radio sam maksimalno, pokrenuo sam svoj vlastiti biznis. Desio se tako da kažem, gledajući filmove. Znate i sami kada ste dječak pa nešto gledate i zavolite. Tako sam i ja zavolio kamione. Ušao sam u posao, poznavao sam ljude iz posla gdje sam prije radio i to sam iskoristio. Danas hvala Bogu, naša firma dobro stoji. Možda je bitno istaći, pa i pohvaliti se da se naša firma zove BIHEXPRESS. Mislimo na našu zemlju i u SAD. Recimo, imamo ugovore sa Amazonom s kojim radimo od 2010. i UPS-om od 2004. Mislim da to dovoljno govori o našoj firmi.”

Prisjetio se i vremena provednog na čelu Slobode.

“Kao dijete volio sam fudbal, navijao sam za Slobodu. Kod nas u selu su dječaci navijali uglavnom za Zvezdu i Partizan, rijetko ko za Željezničar ili Sarajevo, a za Slobodu skroz malo. Ja sam bio Slobodaš, otac rahmetli je navijao za Slobodu. To je klub koji volim, kojem se poklonio mnogo, kako ljubavi tako i energije. Ne znam koliko će to ljudi prepoznati, ali nije ni bitno. Meni je bitno da sam kao čovjek u trenutku kada je Slobodi bilo potrebno, a ja imao mogućnost, pomogao. Mislim da i danas ono što Sloboda jeste u jednu ruku vuče onaj moj period jer sam digao visoko ljestvicu i bilo bi nerealno da je svi koji nakon mene vode brigu o Slobodi sada spuštaju. Mislim da ovi novi momci koji su došli na čelo kluba rade prave stvari.”

Borili smo se za titulu i igrali finale Kupa. Moglo se i više, samo su me pojedini ljudi koji vode grad i sport u gradu pogrešno shvatili. Da li nekom nije bilo u cilju da to bude ostvareno pod mojim imenom, ne znam. Znate kako ono ‘izbjeglica’, a moja je BiH sva. Nema razlike između mene, nekog u Tuzli i u Sarajevu. Moja je BiH, mogu da živim bilo gdje. Meni je to neshvatljivo. Trebali bismo gledati ljude po tome koliko daju gradu. U SAD nikog ne interesuje odakle si, nego koliko možeš. Zato su tu gdje jesu, a BiH je tu gdje jeste.”

O Ćiri Blaževiću…

Govorio je Husić i o Slobodinoj borbi u Prvoj ligi Federacije BiH, o dolasku Ćire Blaževića, o svom odlasku iz Slobode.

“Smatrao sam da nam treba neka zaštita u Prvoj ligi Federacije i mislio sam da bi Ćiro mogao biti taj. Kada sam rekao na našoj Upravi, pitali su me jesam li lud. Ali, nisam odustajao iako mi je i on rekao na sebi svojstven način da to nije realno. Ali, nisam odustajao, samo mi je bilo bitno da mi pruži priliku. Znao sam ako sjednemo da me neće moći odbiti. Nije bilo uslova koji bi on meni postavio, a da ga ja ne mogu ispuniti. Malo sam ga uzeo, na jedan trik obični. Došao sam u hotel i pitao da li ovdje dolazi Blažević. Kada su mi rekli da, pitao sam gdje sjedi. Sjeo sam nekoliko stolova od njegovog mjesta i čekao sam ga. I kada se pojavio sa sinom i sekretaricom prišao sam mu i pitao ga može li jedna fotografija. Ćiro ne odbija, ali ne zna on ko sam ja. I kada smo se fotografisali, skidam kaput i sjedam, a on mi govori da smo se fotografisali i da ima važan sastanak. A, onda se predstavim, a on govori da sam ga kupio.”

A, kako su tekli pregovori?

“Tvrd je u pregovorima, ali dogovorili smo se. Kako teku pregovori on govori da zna da u BiH ima mnogo varanja. I tako navodi datume za postotke, tad i tad toliko i toliko… No, prije dolaska nekim svojim prijateljima sam rekao da će mi trebati novca, pa da spreme. Lako ću im vratiti. I tako, priča Ćiro o procentima, a ja ispod stola šaljem poruku Saši Vugdaliću da u jedno veliku kovertu spremi toliko novca. Tako je i bilo, dolazi Saša, koji se od ranije poznaje sa Ćirom, govori mu da je došao samo mene ispoštovati i daje mi kovertu. Kažem mu, evo ga, sve je tu, nema procenata, trener ste Slobode. Skup je, ali halal sve. Ostvarili smo sve što smo htjeli, pa medijski smo bili praćeniji od svih ostalih premijerligaških klubova.”

Pomažete sada Tuzla City?

“Imam sjajne odnose sa čelnim ljudima Slobode. Tu sam, želim Slobodi sve najbolje, a sada pomažem Tuzla Cityju. Čitao sam neki dan na vašem portalu poreske dužnike, Tuzla Cityja nema na listi. Nismo dužni ni igračima i zato sam ponosan. Ponosni smo i što se na grbu nalazi cvijet Srebrenice. Mlad smo klub i ne mislim da možemo biti ono u bok s velikanima, ali želimo i da nas prihvate na osnovu rada i naših mogućnosti.”

Dva puta je Husić prolazio kroz Prvu ligu Federacije BiH, jednom sa Slobodom, drugi put sa Slogom.

“Dva puta sam prošao i mogu vam reći da ne bih nikom to poželio. Najgora bi mi kletva bila ‘daBogda ponovo igrao u Prvoj ligi Federacije. Mislim da je to namjerno tako. Tamo ima poena za sve, i za klubove, sudije, delegate, kontrolore. Mora se to promijeniti, ako želimo bolju Premijer ligu, onda nam mora biti bolja i Prva liga Federacije. Na ovaj način, kako sada funkcioniše, ne možemo tamo dobiti igrače za Premijer ligu, pa moramo dovoditi iz Srbije i Hrvatske. Je li rješenje zajednička Prva liga? Mislim da jeste, ali mi imamo problem politike. Treba realno reći, teško da će RS to prihvatiti. To bi bilo odlično, ali nije baš realno i ne bih se mnogo bavio sa tim.”

O Fudbalskom savezu BiH…

Azmir Husić će vjerovatno biti novi član IO FSBiH. Naš gost pojasnio je svoje viđenje nove energije koja ulazi u Savez i svega onoga što planira raditi i kako planira djelovati kroz tijela krovne kuće bh. fudbala.

“Meni je konkurencija za IO predsjednik Tuzla Cityja, Almir Husić, ali njegova želja je da bude zamjenski član zbog obaveza kojih ima u klubu i na poslu. Tako da su se meni vrata otvorila. I da, želim biti dio toga. Imao sam priliku prije desetak dana da razgovoram sa jednim od čelnika Saveza i rekao sam mu da mi je žao što se sve ovo dešavalo. Mislim da je zadnja dva mjeseca trebalo pričati o pozitivnim stvarima. O ljudima koji odlaze, koji dolaze. Pozitivno o selektoru. Puno je negativne energije. U fudbal ću ulagati mnogo i zato želim biti dio bh. fudbalske vlade. Mogu mnogo bolje vidjeti s te pozicije kako stoje stvari. Daću sve od sebe da popravimo infrastrukturu. Moramo prići fondovima FIFA-e i UEFA-e. Uložili smo u reflektore, možda smo trebali to prebaciti na terene pa da imamo više ovakvih kao što je Grbavica”.

Novi predsjednik Fudbalskog saveza BiH vjerovatno će biti Vico Zeljković, kakav je vaš odnos s njim?

“Vico je mlad momak i mislim da je on u nekim svojim poslovima. Koliko god ga neko prihvatao jer je ovakav ili onakav, povezivao ga s ovim ili sa onim, iz mojih par razgovora koje sam imao sa njim mislim da on ima jako dobru viziju. On misli pozitivno. Priča o pozitivnim stvarima. Vidim da priča o dobrim stvarima i na mene je ostavio dobar dojam da on stvarno želi da uradi nešto što do sad nije urađeno. I to mi je dalo dodatnog elana da ću biti dio toga što će biti dobro. Moju podršku će imati za sve ono što je dobro, a za sve ono što ne valja ja ću biti kritičar. I tako bez obzira o kome se radilo.”

O ponudama za ulazak u FK Željezničar…

Govorio je Husić i eventualnom ulaganju u FK Željezničar, odnosno priznao je da je bilo razgovora, a dotakao se i saradnje sa Husrefom Musemićem.

“U zadnjih godinu dana je to počelo, formalno. Oni su dolazili do mene u Tuzlu, razgovarali smo i sjedili. Nisam imao interesa i ja sam njima rekao da mogu pomoći, bilo je i priče da nešto finansijski pomognemo, pa smo tražili načina kako bi se osigurale pozajmice koje bih dao Želji, ali nismo na kraju to mogli riješiti.

Prvo mi je nuđeno da budem dio uprave Želje, ali sam rekao da želim ipak da se posvetim Tuzla Cityju. Nudio sam Želji da budem generalni sponzor, mislim da je bila cifra oko 300 i nešto hiljada maraka, pa su rekli da će o tome razmisliti i nisu mi se nikad vratili nazad po tom pitanju. Onda smo govorili o jednoj pozajmici prema Željezničaru, ja sam rekao da samo nađu dobru osnovu, da mi zaštitimo našu pozajmicu uz sve ono što su oni iznjeli, da mogu vratiti za godinu dana i sve ostalo… Međitim, nije nikad vraćeno nazad ni oko toga.”

Mnogo toga o svim dešavanjima u fudbalu govorio je Azmir Husić u našoj garaži i sigurno vrijedi pogledati video prilog uz ovaj tekst.