Je li Beograd pustio Dodika “niz vodu”?

Guranje Dodika ustranu je taktičko-personalni potez. Mora se znati ko je vaskoliki predvodnik Srba i ko se pita. Dodik je tu već dugo vremena remetilački faktor.

Ako je suditi po “mainstream” medijima u Srbiji, histerija Milorada Dodika, nakon što je visoki predstavnik Valentin Inzko proglasio negiranje genocida i nagrađivanje ratnih zločinaca krivičnim djelom zbog kojeg se ide u zatvor, nije nešto posebno bitna.

Najindikativniji pristup imao je sinoć Javni servis Srbije – RTS.

Vijest iz Bosne i Hercegovine plasirana je kao 5. u Dnevniku u 19:30, iza ocjene State Departmenta o poslovnoj klimi u Srbiji.

Upadljiva je i odrednica da je “Dodik odbacio…” a ne manji bh entitet.

Jučer je Željka Cvijanović, predsjednica entiteta RS boravila u Beogradu.

Kako to kod nje obično biva, dobacila je do zgrade Predsjedništva Srbije, ali u nju ušla nije.

Dok je Aleksandar Vučić objavljivao na društvenim mrežama da čeka Anu Brnabić da stigne na sastanak, Cvijanović je na svojim profilima objavljivala slike s ministrom vanjskih poslova Srbije Nikolom Selakovićem.

U političkim kuloarima u Banjoj Luci i Beogradu sve se glasnije spekulira da je “Dodik pušten niz vodu”.

No, ne bi bilo prvi put da se iznose takve tvrdnje, a da nakon njih politički lider bosanskih Srba “vaskrsne”.

Ipak, njegovi performansi u vezi imenovanjem novog visokog predstavnika doživjeli su debakl.

Nakon što je ispalio cijelu seriju diskvalifikacija na odlazećeg i dolazećeg visokog predstavnika, Dodik je najavio da će se s Christianom Schmidtom susresti već 3. augusta.

Uzdajući se, na kraju, u Rusiju, doživio je da Moskva podnese prijedlog rezolucije u kojoj sami napišu da novi visoki predstavnik treba ostati u BiH do kraja jula naredne godine.

Za svo to vrijeme, Vučić šalje poruke kako se s Schmidtom treba razgovarati, da je on realnost i da su njih dvojica “skoro pa prijatelji”…

Naravno, ne treba imati iluzija i misliti da su procesi u Srbiji počeli ići prema normalnosti.

Vodeći tabloidi nastavit će negirati genocid, Aleksandar Vulin neće prestati biti megafon zvaničnog Beograda u promoviranju “srpskog sveta”, a ni sam Vučić, a pogotovo Selaković, neće priznati da se u Srebrenici desio genocid.

Guranje Dodika ustranu je taktičko-personalni potez.

Mora se znati ko je vaskoliki predvodnik Srba i ko se pita.

Dodik je tu već dugo vremena remetilački faktor.

Politički.ba