Imamović je poginuo na prvoj liniji fronta boreći se za svoj vojnički cilj, a to je spajanje slobodnog teritorija Sarajeva i Goražda.

Rođen je 22. aprila 1961. godine, u selu Poratak kod Ilovače, petnaestak kilometara od Goražda. Oficirsku karijeru u JNA završio je činom kapetana prve klase, koju je napustio 8. aprila 1992. kada se priključio Teritorijalnoj odbrani.

Sa svojom vojskom odbranio je svoje Goražde i Podrinje, a potom je nastavio dalje. Početkom 1995. godine, zajedno sa komandantom Feridom Buljubašićem, Imamović izlazi iz opkoljenog Goražda na slobodnu teritoriju BiH, kako bi pomogao da se obruč probije izvana. Tada je preuzeo komandu u 14. diviziji Prvog korpusa u Tarčinu i svakim danom bio je bliži svom cilju, svome Goraždu.

Oslobodio je, zajedno sa vojskom, Treskavicu i njene visove, na kojima se povlači prema Foči i Kalinoviku. Pred vojskom Zaima Imamovića agresor je izgubio Pašinu planinu, Vratlo, Krajačiće, Klanac, Hum, Lupoč.

Mezar Zaima Imamovića nalazi se u haremu Ali-pašine džamije u Sarajevu, a posthumno je odlikovan najvišim ratnim priznanjem Zlatni ljiljan.

U čast njemu kasarna Oružanih snaga Bosne i Hercegovine u Pazariću nosi naziv Zaim Imamović.