Preživjele žrtve, predstavnici Islamske zajednice, članovi udruženja i preživjeli logoraši najprije su posjetili gradski stadion, koji je 1992. godine služio kao sabirni logor. S ovog mjesta, muškarci su odvođeni u logor u OŠ “Vuk Karadžić” u centru grada, a žene i djeca, nakon što im je oduzeta sva imovina, protjerani su u Kladanj.

Preživjeli su potom posjetili nekadašnji logor u sali osnovne škole, kroz koji je prošlo nekoliko stotina Bošnjaka. Ukupno 492 logoraša su razmijenjena u Visokom, nakon boravka na Palama, a više stotina njih je svirepo ubijeno u ovom logoru.

Potom, obilježavanje je nastavljeno na Ljubovijskom mostu, odakle su spuštene ruže u rijeku Drinu za nedužno ubijene. Upravo na ovom mjestu su još u aprilu 1992. godine počinjena prva ubistva Bošnjaka iz Bratunca.

Stotinjak metara dalje, preživjeli su posjetili i masovnu grobnicu Redžići u kojoj su pronađene 23 žrtve, koje su bile zakopane u vrećama s oznakama JNA.

Preživjeli su potom posjetili spomen-obilježje u naselju Repače, gdje su položili cvijeće i odali počast šehidima ovog mjesta.

Današnje obilježavanje je završeno u Voljavici uz prigodan vjerski program, gdje su preživjeli proučili Fatihu za nevine žrtve, te položili cvijeće na spomen – obilježje.

U Mjesnoj zajednici Voljavica je prema dostupnim podacima, tokom agresije ubijen 301 Bošnjak. Njih 229 je ubijeno u genocidu nad Bošnjacima “zaštićene zone UN-a” Srebrenica, 54 je ubijeno tokom 1992. godine, a 84 Bošnjaka iz Voljavice su ubijena tokom 1993. i 1994. godine.

Zločinci su ubili 12 djece. Najstarija ubijena osoba je Zahida Suljagić, rođena 1882. godine, koja je ubijena u 110. godini.

Potpredsjednik bh. entiteta RS Ramiz Salkić, koji je prisustvovao i današnjim događajima, rekao je da su ubice i zločinci, koji se kreću slobodno, prijetnja miru i preživjelim žrtvama.

– Genocidna namjera nad Bošnjacima Bratunca 1992. godine koja je manifestovana kroz činjenje teških zločina nije kažnjena, jer pravosudne institucije u ovoj zemlji ne rade svoj posao – smatra Salkić.

Dodao je da su “ubice i zločinci koji se kreću slobodno prijetnja miru i preživjelim žrtvama u ovom gradu2.

– Zločini koji su počinjeni kroz svirepa mučenja i ubistva logoraša u fiskulturnoj sali OŠ Vuk Karadžić, te u hangaru srednje škole u Bratuncu do danas nisu kažnjena. Ovo ohrabruje počinioce tih zločina da odgajaju nove generacije i uče ih da počinjeni zločin neće biti kažnjen i da se isplati – upozorio je Salkić.

Istakao je kako Bošnjaci Bratunca traže i očekuju kaznu za ubice naših najbližih članova porodica, komšija, rođaka i prijatelja, a da su tužilaštva obavezna da to urade.

– Mi smo se vratili na svoja spaljena ognjišta i u svoj grad, da živimo u miru sa onima koji nisu činili zločine. Međutim, mi danas nemamo unutrašnji mir, jer srećemo one koji su činili zločine nad našim roditeljima, braćom, sestrama, komšijama, rodbinom i prijateljima. Ono što tražimo od nadležnih institucija je da nas oslobode tog nemira, da procesuiraju i kazne počinioce teških zločina nad nedužnim civilnim stanovništvom, starcima, ženama, djecom… To je najmanje što mogu učiniti za žrtve, ali i preživjele – rekao je Salkić.

Dodao je kako zločin koji ostane nekažnjen prijeti da se ponovi, jer ako su zločinci slobodni, to je garancija i nekim narednim zločincima da će njihov zločin proći bez kazne.

– Važno je da Bošnjaci Bratunca mirno i dostojanstveno, kao i svih ranijih godina, podsjećaju sebe i druge na zločin i pozivaju da se kazne počinioci. Oni koji se ogluše na pozive bošnjačkih žrtava, sigurno će ostati upisani kao saučesnici u nekažnjavanju zločinaca, jer nisu časno i odgovorno radili svoj posao – zaključio je Salkić.

– Od 17. aprila 1992. godine, kada je od strane predstavnika Srba nasilno preuzeta vlast u Bratuncu, pa do kraja maja iste godine, skoro svi Bošnjaci Bratunca su protjerani. Više stotina bošnjačkih civila je ubijeno, njihova imovina opljačkana i spaljena od strane tzv. Srpske teritorijalne odbrane, JNA i drugih paravojnih formacija iz Srbije – navodi se u saopćenju Salkićevog Kabineta.