Porodica Šabić živi u dvije sobe trošne kuće sa vanjskim WC-om, ni vode ni primanja

 

Okan Šabić, sa suprugom i dva sina, od kojih je jedan srednjoškolac, živi u dvije sobe trošne kuće. Preživljavaju bez ikakvih primanja, u kući bez vode, sa drvenim vanjskim WC-om.

Mnogo izbora nemaju, ali nikad se ne žale. Njihovu borbu osjetili su mještani koji su humanitarnu organizaciju “4life” potakli da ostvare životni san porodice Šabić u cazinskom naselju Liskovac.

Stotine metara iznad Cazina, na najtežoj životnoj vjetrometini stoji Okan Šabić, sa šalom oko lica i u toploj jakni da se odupre hladnoći, kad već sudbini nije mogao. Teškog koraka svakog dana Okan čuva svoje stado ovaca. Nije brojno, ali njemu je u životu itekako valjalo. S njim je, kaže, uspio preživjeti i školovati dvojicu sinova.

 

Teško je zimi bez kupatila i bez vode

– Imam nešto ovaca – 15-tak komada, živim od toga. Od ovaca sam školovao djecu. Prodamo kurbane, nađe se i naroda pa nam pomogne – kaže Okan koji sa suprugom Nazom i sinovima živi u trošnoj kući, u dvije sobe.

Nemaju vode, a ni kupatila. Drveni vanjski WC jedina im je opcija. Topla voda u ovom domu, iako u 21. vijeku još je samo san.

– Vlage ima, krov je isto slab jer proškinjava. Život da je neki i nije, ali provlači se čovjek – nastavlja Okan tešku priču svoje porodice priželjkujući bolji život i uslovniji dom.

Ne zbog njega, nego zbog njegovih sinova koji u životu nisu imali izbora da biraju bilo šta. Bez ikakvih primanja, preživljavaju iz dana u dan, prehranjujući se od onog što zarade radeći privatno.

– Narodu očistim kuću, berem maline, idem u kestene da bi školovala djecu i preživjela. Imamo samo kuhinju i spavaću sobu gdje djeca spavaju. Nemamo kupatila, ni vode u kući. Odjeću perem ručno. Teško je zimi bez kupatila i bez vode. Teško je, ali ne mogu promijeniti ništa – kaže Naza Šabić, Okanova supruga.

Na život se ne žale, a svoje patnje i borbu za preživljavanje godinama su čuvali samo za sebe i grčevito se borili da prehrane i školuju djecu koja su izuzetni učenici. Nisu im mogli priuštiti novu odjeću i sobu, ali vjeruju da će obrazovanje njihovim sinovima pružiti šansu koju oni, nažalost, nisu imali.

– Da se zaposle, valjda hoće, lakše je sa školom nego bez škole – kaže Okan pred vratima trošne kuće.

 

Sve ono što nikad nisu imali

Ono što imaju nedovoljno je za život, ali iz ove u drugu kožu ne mogu. U pomoć su priskočile komšije.

– Mi smo se odlučili da pokrenemo akciju prikupljanja sredstava za izgradnju kuće porodici Šabić. Želimo da im osiguramo kvalitetniji život, da izgradimo sve ono što mi imamo a oni nemaju. Oni nikad nisu nas tražili pomoć. Sami su se snalazili, onako znaju i umiju – kazao je Sadmir Škrgić, koordinator projekta izgradnje kuće imenovan ispred humanitarne organizacije “4life” koja je prihvatila da izgradi novi dom porodici Šabić.

Dodao je da će pozvati svoje komšije, posebno one u dijaspori da pomognemo ovu porodicu i da izgradimo dom djeci.

– Dom u kojem će imati sigurniji i ugodniji život i sve ono što mi imamo u svojim domovima, a oni nikad nisu imali. Organizacija “4life” je to prepoznala i otpočela sa akcijom prikupljanja sredstava – kazao je Sadmir.

I, dok porodica Šabić u promrzlom i neuslovnom domu tiho podnose vjetrometinu, pozivaju se svi dobri ljudi da daju svoj doprinos kako bi izgradnja kuće otpočela što prije. Na tom putu, svoje donacije možete proslijediti na bankovne račune humanitarne organizacije “4life”, ali i koordinatorima projekta izgradnje kuće u Liskovcu.

Dnevni avaz