U poznatoj uvali Valdanos, nedaleko od Ulcinja, na placu gdje hlad pravi 85.000 stabala maslina, odnosno u “šumi maslina” gdje sa šarenih vespi (skuter op.a.) prolaznike pozdravljaju nasmijani mještani, prizor kao u Toskani (Italija), sreli smo Roberta De Nira iz mlađih dana!

Ne, nismo otputovali nazad u vrijeme, nismo bili ni u Italiji, zapravo, putovali smo crnogorskom obalom, a na tom proputovanju, upoznali smo mještanina Fatmira Sadikua koji neodoljivo podsjeća na slavnog glumca. No njegov svijet nije Hollywood, a nije ni glumac, već kako kaže, samo je “obični” maslinar koji pravi čarobne uljne napitke, a koje, pazite sad, konzumira i princ Charles!

Ne, nije šala, a Fatmir nam je pokazao i fotografiju sa svečanosti kada je princu prilikom njegove posjete Crnoj Gori lično uručio prvu bocu iz limitirane serije ulja napravljene od stabla masline starog skoro 2.000 godina.

 

I kuriozitet njegove “maslinarske” priče jesu stabla maslina koja i nakon 2.000 godina daju plodove – masline od koji nastaju ulja svjetske kvalitete, a od drvenih dijelova, koje stablo samo odbacuje, Fatmir ručno izrađuje prava umjetnička djela – razne posude, ćupove, kutije, stolove, ogrlice, razne ukrase… I ne samo to, naš “De Niro” dobitnik je brojnih priznanja za ulje koje prozvodi.

– Ne kažu slučajno za maslinu da je kao majka. Mi smo je za vrijeme komunizma zapostavili, a kada smo joj se počeli vraćati, ona opet daje plodove. Zato je zovu majka. Kad god joj se vratiš ona te prima, daruje te – kaže Sadiku.

I da bi cijela priča bila upotpunjena i simbolična, svojim uljima od maslina dao je naziv Olcinium, jer, tako se nekada zvao Ulicinj, a što zapravo znači mjesto ulja.

– Moja porodica održava dugu tradiciju uzgajanja maslina, koja datira vijekovima unazad. Još od prvog maslinjaka, na ovim prostorima se uzgajanje prenosi sa generacije na generaciju. I u okolini Bara i Ulcinja danas postoji oko 1.700 uzgajivača maslina koji vode svakodnevnu brigu o ovom jedinstvenom blagu koje čini nekih 120.000 stabala maslina, dok je na ovom placu njih čak 85.000. Naravno da sve masline nisu moje, pripadaju i mojim sugrađanima. I to je posebna priča. Između stabala nema pregrada, jer, ovdje je uvijek postojalo poštovanje među ljudima. Plodovi masline ako padnu na zemlju, pripadaju vlasniku stabla, a ne vlasniku zemlje. To svi poštuju – ističe Sadiku.

Dodaje kako zato nije slučajno da je maslina sveto drvo u svim vjerama.

– U Bibliji se pominje kao drvo vječnosti, u časnom Kur’anu se dragi Allah zaklinje maslinom. Čak sam čuo i da je najstarija maslina u Nepalu, tamo je sveto drvo, i staro je negdje oko 4.000 godina. Ali, ono što je karakteristično za ovaj naš plac je da ćete rijetko negdje na mediteranu naći ovako puno maslina hiljadugodišnjih stabala. Ispitivanja smo proveli prije nekoliko godina, zapravo starost stabala su ustanovili stručnjaci iz Turske. Njihova otkrića pomogla su nam da naše sorte maslina – žuticu, odnosno bjelicu, vratimo u fokus pažnje. No otkako sam se susreo sa princom Charlesom, postala je popularnija. Zapravo, mislim da je dobila na vrijednosti koju zaslužuje, najviše zbog njenih ljekovitih svojstava – pojašnjava Sadiku.

Masline su nekada bile prva privredna grana u Crnoj Gori, bile su zaštićene i prvim Ustavom Crne Gore kao posebna voćka u odnosu na sve ostale voćke, međutim, više nije kao što je bilo…

– U zadnjih 50 godina, ovo je jako naporan rad, lijepo je za oči, ali nije jednostavno proizvesti kvalitetno ulje. Zanimljivo je i da mirisi iz okruženja maslina utiču na ulje koje proizvodimo. Da budem precizniji, maslina poprima te mirise i to utiče na organoleptička svojstva i kvalitet ulja. Treba puno truda i rada. Ali čuvamo tradiciju sa nekom vrstom ljubomore. Vodim se evropskim standardima, želim našoj maslini osigurati visoko mjesto na svjetskoj sceni – poručuje Sadiku.