„Sve se može kad se hoće“ – izreka je koja opisuje Mirjanu Zakaljuk. Ona je majka troje djece, a odgajajući njih i vodeći brigu o domaćinstvu, završila je tri fakulteta. Njena želja za širenjem znanja, upornost i dobra organizacija dovele su je do ispunjenja zadatih ciljeva čime je postala uzor svojoj djeci, ali i primjer svima drugima.

Veliki izazov

– Učiteljski studij završila sam 2013. godine nakon čega sam počela da tražim posao. Međutim, nisam uspijevala u tome i trebalo mi je sedam godina da položim stručni ispit. U tom periodu imala sam izbor ili da borim ili da se predam, treće opcije nije bilo, tako da sam radila u marketu. Smatrala sam da je bezveze da se sa svoje 24 godine predam slučaju i u punoj radnoj snazi sjedim kod kuće. Svo to vrijeme sam svoju dokumentaciju predavala na razne konkurse, u razne škole, ali nailazila sam na stalna odbijanja. U tom periodu, dobila sam i dvoje djece, a onda sam odlučila da upišem i za vaspitača predškolske djece, fakultet koji sam završila 2017. godine – započinje svoju priču Zakaljuk za „Avaz“.

Nakon diplomiranja stanje se nije promijenilo. I dalje nije mogla doći do zaposlenja iako su njeni prosjeci bili iznad devet, ali to nije bilo dovoljno da pronađe stalni radni odnos kao vaspitač.

– U međuvremenu, došlo je do neke izmjene zakona po kojem su voditelji produženog boravka mogli da dobiju ugovor na neodređeno i to je bila moja slamka spasa. U školi sam počela raditi kao voditelj boravka i nedugo zatim ušla u nastavni proces. Tu sam nekako povukla paralelu u odnosu na ono kako je to bilo prije mnogo godina kada je, recimo, u četiri odjeljenja bilo jedno ili dvoje djece kojima je možda trebala neka stručna pomoć, jer su imala određene poteškoće u učenju i učešću, a evo, recimo, sada smo svjedoci da ne postoji nijedno odjeljenje bez dva ili tri djeteta, možda čak i više, nažalost, kojima je potrebna stručnija pomoć. To je bila moja prekretnica i vodilja da upišem treći fakultet, odnosno, da završim za Profesora specijalne edukacije i socijalne rehabilitacije na kojem sam nekidan diplomirala – objasnila je Zakaljuk.

Ističe da je podrška najvažnija, s obzirom na to da sada ima troje djece i završiti posljednji fakultet je bio veliki izazov.

– Zaista je bilo teško. Moj suprug je sveštenik i mi već imamo dovoljno obaveza i odgovornosti, moramo da pravilno rasporedimo vrijeme tokom jednog dana. On radi kao vjeroučitelj u pet škola, ja radim kao učitelj i pri tome imamo troje djece, tako da je zaista bila potrebna jedna dobra organizacija vremena, da bismo mogli da uskladimo sve svoje porodične obaveze – kazala je Zakaljuk.

Njihov dan je isplaniran u minutu, a kako bi ispunila svoje ciljeve, ostajala je budna do sitnih sati.

– S obzirom na to da sam ove školske godine bila druga smjena, ustanem rano, odvezem djecu u vrtić i školu, onda se vratim kući i obavljam kućanske poslove, pripremim ručak, sredim i opeglam veš, da sve bude spremno, nakon čega odem na posao. Taj tempo me, zapravo, gurao da obavim sve svoje obaveze na vrijeme. U školi budem do pet nakon čega sam se vozila do Banje Luke da slušam predavanja, a znala sam slušati i online predavanja dok usput obavljam kupovinu ili završavam neku obavezu – navela je Zakaljuk.

Nema odustajanja

Zaista je bilo teških momenata, priznaje, ali odustajanje nije bila opcija. Kad navečer dođe kući, porodično se druže, pričaju o svom danu nakon čega djeca idu na spavanje, a ona uči, piše seminarske i sve što je bilo potrebno za fakultet.

– Mislim da je jako važno da se bavimo samim sobom, ne gledamo tuđe živote i smatram da je to ključ uspjeha. Usmjerite se na svoj cilj, ispravan put. Na koncu, želim da budemo uzori svojoj djeci i da budemo primjer kako nema odustajanja jer kad se lako predate i onako, sjedite kod kuće, počnete se previše dobro osjećati u toj atmosferi i jednostavno se prepustite. Uz dobru organizaciju vremena, posvećenosti i s pravom podrškom, smatram da se sve može – poručila je Zakaljuk.