Nastavniku Nedimu Osmanoviću predstoji duži oporavak. Još je u bolnici, u desnoj strani tijela vratio mu se osjećaj ruke i noge, ali lijeva noga i ruka mu trnu, rekao je na početku razgovora za Faktor Jasmin Čobo, sekretar Osnovne škole “Lukavac Grad”.
Nastavnika engleskog jezika Nedima Osmanovića (38) 14. juna ove godine u hodniku škole upucao je u vrat bivši učenik nanijevši mu povrede opasne po život. Ova vijest šokirala je bh. javnost kao i region.
– U stalnom smo kontaktu sa nastavnikom, njegovom porodicom, tačnije suprugom. Oporavak će biti malo duži. Niko sa sigurnošću ne može reći do kada će trajati. Još je u bolnici, ide na bolje, svi su tog stava, ima dobru komunikaciju sa okolinom.
Redovno ga posjećuju roditelji i supruga. Ima napretka s obzirom na to da je imao dvije reanimacije taj dan kada je pogođen. Iskreno i ja kada sam ga vidio u tom stanju, kada sam dotrčao do njega, nije izgledalo da će uopće ostati živ – priča nam potreseno Čobo.
Sekretara škole smo upitali koliko je ovaj događaj utjecao na osoblje škole, nastavnike, direktoricu.
– Moram reći da se još oporavljamo. Nama su preporučili da se nakon nesretnog događaja odmah suočimo sa svojim strahovima i dođemo u školu raditi. To smo i učinili. Imali smo i razgovor sa psihijatrom. Pa naš kolega je ustrijeljen u hodniku – priča nam Čobo.
Osvrnuo se i na naše pitanje da li je nakon nemilog događaja, prema njihovom mišljenju, društvo poduzelo potrebne mjere da se takvo što ne ponovi.
– Teško pitanje. Mislim da će trebati vremena da se poslože sve kockice. Trenutno je bitno da se nastavnik oporavi. Što se tiče društva, poduzimaju se određeni koraci. Imamo veliku podršku resornog ministarstva, Vlade Tuzlanskog kantona. Poduzete su mjere na sigurnosti škola.
Uvođenje čuvara i dodatnih kamera, kontrola trećih lica kod ulaska u školu. Mi smo to imali i do sada, međutim ta okolnost je bila da je našem zaštitaru istekao ugovor. Nije bilo ni nastave u školi, već određene nadoknade. Dvadesetak-trideset učenika. Sreća je i to da nije bilo nastave – ispričao nam je Čobo.
