Povodom Dana nezavisnosti BiH, član Predsjedništva BiH Željko Komšić (DF) obratio se na svečanom prijemu u sarajevskoj Vijećnici.

Njegov govor prenosimo u cijelosti.

– Poštovani građani Bosne i Hercegovine,

Krajem prošlog stoljeća, suočeni s novom političkom realnošću koja je nastala nakon sloma komunizma i realnosti raspada bivše zajedničke države, građani Bosne i Hercegovine su preko svojih političkih predstavnika izabranih na prvim demokratskim izborima, 1. marta 1992. godine, krenuli na njen jedini mogući put za Bosnu i Hercegovinu ty.

Povijesne okolnosti i višestoljetna želja za neovisnošću spojile su se na uspješno održanom referendumu o nezavisnosti, koji je postavio temelje za međunarodno priznanje Republike Bosne i Hercegovine.

Branite se oružjem.

Priznanje koje se moralo braniti oružjem jer su se naši susjedi pretvorili u agresore koji nisu bili spremni prihvatiti nezavisnost Bosne i Hercegovine kao političku i međunarodnu činjenicu.

Međunarodnom priznanju prethodilo je naše, nazovimo to, građansko samoprepoznavanje, odnosno stečena svijest da se u borbi za nezavisnost naše države možemo i moramo osloniti prvenstveno na sebe i svoje snage.

Ova svijest se u praktičnom smislu manifestovala odmah na početku agresije kada su raspoložive republičke institucije, a prije svega Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine, odlučno reagovale na poteze secesionista i agresora u odbrani vitalnih državnih institucija i zaštiti života građana.

Dalji razvoj događaja i tok agresije opravdali su takvo uvjerenje. Naše vlastite snage, koncentrisane u i oko Armije Republike Bosne i Hercegovine, pod vrhovnom komandom Predsjedništva Bosne i Hercegovine, ostale su nam jedini oslonac u borbi za nezavisnost.

Ne samo da se nije moglo osloniti na međunarodne snage, već je međunarodni faktor najčešće bio na strani agresora, što je bilo vidljivo kroz ponuđene mirovne planove koji nisu uključivali Bosnu i Hercegovinu kao državu, već nekad kao savez država, nekad kao konfederaciju, nekad kao nešto drugo, ali nikad kao cjelovitu državu.

Međunarodni faktor

Takav odnos međunarodnog faktora prema Bosni i Hercegovini trajao je sve dok nismo formirali, organizirali i strukturirali Armiju Republike Bosne i Hercegovine u vojnu snagu sposobnu za izvođenje najsloženijih vojnih operacija i ostvarivanje taktičkih i strateških pobjeda.

Tek nakon toga, kada je postalo jasno da Bosna i Hercegovina neće nestati, i kada je postalo jasno da je Armija BiH nepobjediv faktor, tek nakon toga mogli smo računati na neku vrstu pomoći međunarodnih snaga.

Ali, nemojmo se lagati, ova pomoć nije rezultat njihove međunarodne volje ili naklonosti, već rezultat naše pokazane snage u borbi za našu domovinu.

Sve to upućuje nas na zaključak utemeljen na velikom kolektivnom iskustvu, a koji kaže da kada smo se god oslanjali na vlastite snage rezultat naše borbe je bio vidljiv i konkretan a kada smo se god, ponegdje u brojnim iluzijama, oslanjali na drugoga u odbrani naših života i domovine, rezultat je bio poražavajući.

I zato danas ne smije biti nikakve dileme oko toga na koga se u predstojećim izazovima možemo osloniti.

Moramo se osloniti na sebe, ali isto tako razgovarati sa svima i sa Istoka i sa Zapada. Razgovarajmo i sarađujmo i sa svima ako će to biti od koristi domovini.

Odbacimo sve one tako česte i maliciozne prigovore zbog naših pokušaja saradnje ili uspostavljanja kontakata sa državama koje su nesumnjivo prijateljski nastrojene prema našoj domovini.

Nismo dužni nikome da se pravdamo i objašnjavamo. Dužni smo samo svojoj državi i svojoj djeci, a jedina garancija naše nezavisnosti su naše dužnosti prema Bosni i Hercegovini.

Svakim danom iznova smo svjedoci toga da svijet koji je postojao jučer, odnosi koji su do jučer bili temelji kakvog – takvog međunarodnog poretka više ne postoje.

Globalne promjene

Ako se u tolikoj mjeri ne mijenjamo mi, i ako i dalje u nama postoji ista ona nit koja nas je spajala u odbrani domovine prije trideset godina, danas jednako moramo biti svjesni toga se mijenjaju globalne okolnosti, kao što su se mijenjale u vrijeme pada berlinskog zida.

Eho tih globalnih promjena itekako se osjeti i ovdje u Bosni i Hercegovini.

Stoga ovaj Dan nezavisnosti dočekujemo sa nikad manjim političkim prisustvom stranog faktora u Bosni i Hercegovini.

Jasno i glasno se mora reći da međunarodna zajednica i njena uloga u BiH, kao neki konkretan i djelatan mehanizam, više ne postoji. Izbacimo je iz našeg političkog, akademskog i svakog drugog vokabulara, kako bi makar na nivou jezika i misli uhvatili posljednji voz sa savremenim zbivanjima.

Stvarnost koja slijedi biće potpuno drugačija od ove postdejtonske ere koju smo preživjeli.

Ukoliko želimo uhvatiti taj posljednji voz realnosti morati ćemo istovremeno pronaći snage i vlastitih kapaciteta da odbranimo integritet odluka domaćih institicija, i onda kada nam se te odluke sviđaju ali i onda kada nam se ne sviđaju.

Funkcionisanje države, sistema i institucija, kako znamo i umijemo, morati ćemo osigurati sami.

Stoga kada govorim o oslanjanju na vlastite snage i kapacitete, ne mislim na puko uzimanje oružja u ruke u odsudnom trenutku, nego mislim na preuzimanje odgovornosti za vlastitu državu.

Prošlo je vrijeme u kojem se zbog nefunkcionisanja ove ili one institucije obraćalo stranom ambasadoru. I do sada je to traženje takve dadilje bilo smiješno ali od sada bi moglo biti pogubno.

Međutim, mi u Bosni i Hercegovini ni po tome nismo izuzetak. Čitava Evropa u ovom trenutku pokušava da se konsoliduje, upravo iz sličnih razloga.

Nismo mi jedini koji se sada prevashodno moramo oslanjati na vlastite snage.

Cijela Evropa je suočena s tim izazovom, a ako želi svoju slobodu, morat će skupo platiti ili se boriti za to, jer je veliki učitelj otkazao svoju bezuvjetnu podršku.

Dakle, naši i evropski izazovi su gotovo isti, a ako još postoji nešto što se zove evropski put Bosne i Hercegovine, to je upravo u imperativu da se i Evropa i Bosna i Hercegovina moraju nositi sa sobom.

Prilika za ozdravljenje

U tom smislu, moramo biti jasni da Bosna i Hercegovina i Evropa, ma šta mislili kada kažemo Evropa, dijele istu budućnost, da ne kažem fatalistički, sudbinu.

Ovo bi trebalo da bude naš najvažniji spoljnopolitički orijentir u budućnosti.

U tome, međutim, vidim priliku za ozdravljenje i Evrope i Bosne i Hercegovine i društvenih odnosa koji tamo vladaju.

Kakvi god izazovi da nas čekaju, a jasno je da neće biti laki, siguran sam da će ih Bosna i Hercegovina savladati jer smo davno položili naše najteže ispite državnog samopotvrđivanja i pokazali svijetu ko smo i šta smo. Ova država ima razlog za svoje postojanje i opstanak.

To je prirodni i društveni entitet, a ne bilo koji ideološki ili politički konstrukt koji je bilo ko nametnuo. Ova cjelina je, sama po sebi, specifična po karakteru i mentalitetu, nedjeljiva i neuništiva, poput ljubavi bosanskog naroda prema domovini, koja traje stoljećima i trajaće dok nas postoji.

Dragi građani Bosne i Hercegovine, sretan vam Dan nezavisnosti – poručio je Komšić.