Irski pravnik Aonghus Kelly, jedan od vodećih međunarodnih stručnjaka za ratne zločine i tranzicijsku pravdu, gostovao je na Sarajevskoj sigurnosnoj konferenciji, gdje je govorio o značaju suočavanja s prošlošću za dugoročni mir i sigurnost. Njegova karijera obuhvata rad na slučajevima u Bosni i Hercegovini, Kosovu, Kambodži, Iraku i u Ukrajini, gdje kao dio Evropske savjetodavne misije (EUAM) pomaže tužiocima u dokumentiranju zločina počinjenih tokom ruske invazije.
Suočavanje sa zločinima nije samo pravno pitanje
U intervjuu Feni Kelly je istaknuo da suočavanje sa zločinima nije samo pravno pitanje, već i sigurnosna strategija.
Ne bih rekao da je nemoguće živjeti u društvu bez pravde, jer postoje primjeri zemalja koje su ignorisale vlastitu prošlost i nastavile dalje. Ali to podrazumijeva sasvim drugačije vrijednosti i drugačiji pogled na ono što društvo jeste. U Evropi i na Zapadu, ignorisanje prošlosti nikada ne može biti normalna praksa. Ne baviti se pitanjima prošlosti znači pripremati teren za buduće sukobe – rekao je Kelly.
Govoreći o BiH, naglasio je da je upravo pitanje pravde jedno od ključnih u procesu evropskih integracija.
– Ako se Bih želi pridružiti Evropskoj uniji, mora rješavati pitanja prošlosti na način koji uključuje i žrtve i preživjele, a ne njihovu zloupotrebu za političke svrhe. Pravda ne može biti retoričko sredstvo, već proces u kojem oni koji su preživjeli imaju glas i mogućnost da se njihova patnja prizna i obradi – kazao je.
Prema njegovom mišljenju, pravda nije jednoznačan koncept i ne podrazumijeva uvijek isključivo sudske procese.
– Ona može biti i komisija za istinu i pomirenje ili neki drugi oblik tradicionalne pravde. To nije univerzalno rješenje – svaka zemlja mora pronaći svoj model. Bitno je da se procesi vode iskreno i otvoreno, u korist žrtava, a ne političkih interesa – dodao je.
Kelly je u Ukrajini radio s lokalnim tužiocima na prikupljanju dokaza o ratnim zločinima.
– Naše ukrajinski kolege rade ogroman posao, ali zadatak je gotovo beskonačan. Radi se usred rata, dok sukob traje, i dok se napadi intenziviraju. Mnogi istražitelji i tužioci rade pod stalnom prijetnjom, često vrlo blizu linije fronta -objasnio je.
Kao najveće izazove istaknuo je obim posla, nedostatak ljudskih resursa i prioritetizaciju predmeta, što je, kako je podsjetio, bio problem i u BiH.
– Tu je i pitanje sigurnosti. Imali smo brojne slučajeve tzv. dvostrukih napada – ruske trupe bombarduju mjesto, a kada stignu interventne službe, istražitelji ili tužioci, dešava se novi napad. Teško je u takvim uslovima raditi na procesuiranju zločina jer postoji realna prijetnja smrti tokom istrage – rekao je Kelly.
Dodatni problem, kazao je, predstavljaju traumatizirani svjedoci i masovni odlazak stanovništva, uključujući i žrtve i preživjele.
– To podsjeća na iskustva Balkana, ogroman broj ljudi je napustio zemlju, a to otežava prikupljanje dokaza. Čak i kada imate dokaze i svjedoke, ostaje pitanje, kako dovesti optužene u sudnice? U Ukrajini je, uglavnom, riječ o pripadnicima ruskih snaga, i to će biti jedno od najvećih pitanja – podsjetio je.
Kelly često povlači paralele između BiH i Ukrajine. U maju ove godine Evropska unija dovela je grupu ukrajinskih tužilaca i istražitelja u BiH, gdje su posjetili Srebrenicu i mjesta zatočenja i egzekucija.
– Najvažnija lekcija je da bez dokaza nema ništa. Možete imati sve uzvišene pravne teorije, ali bez dokaza pravda ne postoji. To je vrlo jednostavna, ali ključna poruka iz BiH – naglasio je.
Dodao je da mu je iskustvo rada u Bosni i Hercegovini pokazalo i značaj osnaživanja cijelog pravosudnog sistema.
– Nije dovoljno obučavati samo tužioce i istražitelje. Morate imati jake advokate odbrane i nezavisno pravosuđe. To možda nije popularno, jer odbrana ljudi optuženih za strašne zločine nikada nije popularna, ali bez toga nema povjerenja u proces. Ako želite ozbiljan pravni sistem, morate imati vješte ljude u svim segmentima – naglasio je irski pravnik.
Jedna od tema koje se stalno ponavljaju u postkonfliktnim društvima jeste pitanje nestalih osoba, što je, prema njegovom mišljenju, veliki problem.
– BiH i dalje ima hiljade nestalih. To je isto veliki problem u Ukrajini, kao i na Kosovu, pa čak i u Irskoj nakon sukoba u Sjevernoj Irskoj. Za porodice, to je nepodnošljivo. Oni žele pronaći posmrtne ostatke svojih najbližih, žele zatvoriti to poglavlje. DNK analiza danas pomaže više nego što je to bilo moguće devedesetih godina, ali pritisak porodica da se proces ubrza često stvara dodatne poteškoće – rekao je Kelly.
Istaknuo je da, iako može govoriti objektivno, on nije član porodice nestalih.
– Lako je meni reći da se mora raditi temeljito i pažljivo. Ali ako je riječ o vašoj porodici, vašim prijateljima, to je sasvim drugačija stvarnost. To je balansiranje između ljudske boli i objektivnog procesa – pojasnio je.
Očuvanje mentalnog zdravlja
Govoreći o svom iskustvu, Kelly je naglasio važnost očuvanja mentalnog zdravlja ljudi koji rade na dokumentiranju i procesuiranju ratnih zločina.
– Ovo je posao koji nosi ogroman emocionalni teret. Imam kolege iz BiH koji su deset godina radili na predmetima Srebrenice i platili visoku cijenu vlastitog zdravlja. To je lekcija koju uvijek naglašavam kolegama u Ukrajini, morate brinuti o sebi, jer ovaj posao iscrpljuje – rekao je.
Kelly je naglasio i važnost međunarodne podrške domaćim institucijama.
– Naši ukrajinski partneri stalno ističu koliko im znači ne samo oprema, obuka i tehnička pomoć, već i moralna podrška, osjećaj da nisu sami. Ta ljudska veza je jednako važna kao i konkretni resursi.
Istovremeno, upozorio je na licemjerje Zapada u primjeni međunarodnog prava.
– Govoreći o Ukrajini, izgovaramo prave stvari. Ali kada je riječ o Palestini, govorimo i činimo nešto sasvim drugo. To potkopava cijeli međunarodni sistem zasnovan na pravilima. Ako vjerujemo u vladavinu prava, moramo je primjenjivati univerzalno, a ne selektivno – kazao je.
Podsjetio je i na napade na Međunarodni krivični sud, pa i od same američke administracije.
– To je globalni problem – sistem koji je izgrađen nakon Drugog svjetskog rata, i koji je desetljećima služio zapadnim zemljama, danas se potkopava iznutra. To je opasno i bojim se posljedica koje će tek doći – smatra Kelly.
Na kraju je ponovio svoju ključnu poruku – da bez pravde nema trajne sigurnosti.
– Možete imati društvo koje funkcionira i bez pravde, ali to nije društvo u kojem postoje sloboda govora, sloboda udruživanja i osnovna ljudska prava. Ako želite živjeti u slobodnom društvu, onda pravda mora biti u njegovom temelju. I to je lekcija koja vrijedi jednako za BiH, Ukrajinu, ali i svaku drugu zemlju koja se suočava s teškim naslijeđem prošlosti – zaključio je Kelly.