Čini mi se da bošnjački politički faktor nije vodio računa u kontekstu brige o pravednijoj raspodjeli pozicija unutar institucija Bosne i Hercegovine. Reperkusije takve politike možemo primijetiti u različitim sektorima državnog aparata, govori za !Odgovor historičar i analitičar Admir Lisica.

Podsjeća da su prošle godine u Media centru Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini proveli istraživanje u kontekstu potonje teme. Prema opsežnoj analizi 72 institucije koju su proveli može se uvidjeti debalans u čak 59 njih.

„Debalans je osjetan u različitim sektorima, što ukazuje na majorizaciju Bošnjaka, naroda koji je prema posljednjem popisu stanovništva iz 2013. godine imao udio od preko 50 posto stanovništva. Sigurno da sada ta brojka približno iznosi oko 60 posto“, procjenjuje.

To implicira, nastavlja, da Bošnjaci trebaju biti adekvatnije zastupljeni u državnim institucijama, što danas nažalost nije slučaj.

„Jasno je kako do poraznih brojki u kontekstu debalansa dolazimo tokom aktuelne državne koalicije Trojka-SNSD-HDZ, ali je bitno krivicu dijelom adresirati i na prethodnu vlast. Izgleda da se o ovom pitanju nije previše razmišljalo u prethodnim godinama“, govori Lisica.

Ukazuje da su to drugi poprilično vješto iskoristili u svoju korist.

„Činjenica da bosanski Hrvati i bosanski Srbi imaju znatno veću procentualnu zastupljenost u državnim institucijama u odnosu na svoju brojnost, govori o propustima, koje su Bošnjaci trebali ranije detektirati. Ipak, još nije kasno da se ove negativne prakse po Bošnjake zaustave“, pojašnjava.

Za to je, naznačava, potrebna volja aktuelnih donosioca političkih odluka među Bošnjacima.

„Bošnjaci moraju voditi računa o svojim interesima u svim segmentima djelovanja, pa i u ovom koji tematiziramo“, rekao je.

Neće se, niti je to njihova dužnost, dodaje, Hrvati i Srbi brinuti o pravičnoj zastupljenosti Bošnjaka.

„To je isključivo zadatak bošnjačkih političkih elita. Čak naprotiv, u ovakvoj konstelaciji političkih odnosa, interes destruktivnih separatističkih faktora jeste da Bošnjaci ne budu vidljivi na mjestima odlučivanja. Pametna postizborna raspodjela jeste ključ u kontekstu ovakvih pitanja“, naglasio je.

O tome se 2026. godine mora pomnije, kaže, voditi računa.

„Perpetuiranje krugova naklonjenih HDZ politici u smjeru promocije teze o ‘majorizaciji i ugroženosti’ bosanskih Hrvata kreirali su takav ambijent da oni koji se žale na majorizaciju, ustvari majoriziraju druge“, ocjenjuje Lisica.

Primjeri su, podsjeća, vidljivi u Stocu, Čapljini i drugim mjestima, gdje je Bošnjacima ograničeno konzumiranje političkih prava.

„Ukoliko bismo upoređivali političke sisteme država u regiji, ili Evropi, mogli bismo uvidjeti da je apsurd da oni kojih ima manje od 15 posto imaju više vlasti od onih kojih je preko 50 posto“,

Reciprocitet je ključ, navodi, rješenja ovakvih devijantnih pojava.

„Jer pravedno je da onih kojih ima 15 ili 30 posto imaju i toliki udio u funkcioniranju državnog aparata. Ipak, Bosna i Hercegovina je organizacijski složena država, te u skladu s tim Bošnjaci se moraju truditi da dobiju maksimum moći, a ne da prepuštaju i ono što ih slijedi raspodjelom, koja nije pravedna, ali je realnost“, obrazlaže Lisica.

Ističe da ukoliko se ovi procesi ne budu shvatili ozbiljno, Bošnjaci će politički slabiti kontinuirano.

„Umjesto da kapitaliziraju svoja stečena i izborena politička prava, Bošnjaci ih shvataju olako. Takvim pristupom bošnjačka/bosanskohercegovačka politika neće imati u konačnici benefite“, kazao je.

Još jedna bitna stvar u ovakvim okolnostima debalansa je, smatra, i kadroviranje, gdje Bošnjaci u ovakvoj konstelaciji nemaju luksuz sa izborom kadrova.

„Ključ je u vještoj pregovaračkoj moći i poznavanju druge/treće strane, kojima se ne može pristupiti podcjenjivački, niti vjerovati ‘na riječ’“, upozorava.

Kako dodaje, Bošnjaci su politički narod koji je svoju politiku nakon genocida uspio da proširi i izvan Bosne i Hercegovine.

„Činjenica je da Bošnjaci imaju političke predstavnike i državne službenike u Beogradu, Prizrenu, Podgorici, a imaju priliku, ukoliko budu pronicljivo iskoristiti aktuelni trenutak to proširiti i na Zagreb. Bošnjaci se ne smiju zadovoljavati kratkotrajnim ugovorima i imenovanjima, već strateški moraju popunjavati bitne institucije, te na taj način nastojati utjecati na određene institucionalne procese“, ukazao je.

Rastom političke moći, zaključuje Lisica, raste i društveni utjecaj, te opći položaj.

„To treba da imaju na umu bošnjački političari sa kojeg god nivoa ili geografskog područja da djeluju“, poručuje.