Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa uputili su zahtjev Vladi FBiH i svim kantonalnim vladama da 9. januar bude proglašen Danom žalosti u FBiH. Ovakav zahtjev je obrazložen nastavkom provokacija iz RS u vezi s najavama obilježavanja neustavnog dana ovog entiteta.

U prijedlogu teksta odluke iz udruženja se pozivaju na naslijeđe Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) i

Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MRMKS), naglašavaju značaj i sadržaj pravosnažnih presuda MKSJ-a i MRMKS-a, te značaj Ujedinjenih naroda (UN) i Evropske unije (EU) u borbi za svjetski mir, borbu protiv nekažnjivosti i njihov doprinos radu UN sudova MKSJ/MRMKS i MSP-a, kao i odluke i presude Ustavnog suda BiH i Suda BiH.

Presude

Presudama MKSJ-a i MRMKS-a utvrđena su dva zločinačka poduhvata s ciljem stvaranja etnički čistih teritorija u BiH i uništenja međunarodno priznate države BiH.

Također, presudama MKSJ-a potvrđen je međunarodni sukob u BiH jer je cilj bio stvaranje drugih država na teritoriji BiH protivno međunarodno priznatoj državi BiH. Utvrđena su teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na području cijele BiH kao posljedica UZP-ova. Prema presudama MKSJ-a, prvi zločinački plan, koji je pokrenuo spiralu zločina na području bivše Jugoslavije, a fokusiran prema BiH i Hrvatskoj, pokrenut je od Slobodana Miloševića i njegovih saradnika, uključujući Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića, presuđene pred MKSJ/MRMKS, kao i njegovih saradnika i pomagača u BiH, predvođenih Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem. U presudama UN-a potvrđeni su svi međunarodni zločini, uključujući zločin genocida u Srebrenici i Istočnoj Bosni. Slobodan Milošević, optuženik MKSJ-a, dogovarao je UZP sa političkim rukovodstvom Srba u BiH. Ključne osobe političkog rukovodstva Srba, kao što su Radovan Karadžić, Ratko Mladić, Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Mićo Stanišić i drugi, osuđene su pred MKSJ-om/MRMKS-om za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava i učestvovanje u UZP-u kao obliku pojedinačne krivične odgovornosti. Realizacija UZP-a započela je 9. januara 1992. godine proglašenjem “države srpskog naroda” u BiH, što je bio uvod u planove razbijanja BiH, praćene zločinima nezabilježenim od Drugog svjetskog rata – navodi se u obrazloženju.

Iz udruženja podsjećaju da je Ustavni sud BiH donio odluku prema kojoj:
– Izbor 9. januara za obilježavanje Dana Republike kao jednog od praznika entiteta, koji predstavlja ustavnu kategoriju i koji kao takav mora predstavljati sve građane Republike Srpske kojima i sam Ustav Republike Srpske priznaje jednaka prava, nije u skladu s ustavnom obavezom o nediskriminaciji u smislu prava grupa, jer uspostavlja povlašteni položaj samo jednog, srpskog naroda, čiji su predstavnici 9. januara 1992. godine, bez učešća predstavnika Bošnjaka, Hrvata i Ostalih, donijeli Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine.

Žrtve politike

Svi građani BiH su 9. januara 1992. godine, bez obzira na bilo koju pripadnost, postali su žrtve takve politike, a 9. januar simbolizira najmračnija sjećanja svih žrtava. Naslijeđe ovih datuma vidljivo je kroz djelovanje sudova i institucija UN-a i EU-a, koje su formirale MKSJ zbog ugrožavanja mira u svijetu. Svojim odlukama i rezolucijama jasno su naglašavali i naglašavaju obim i odgovornost za zločine u BiH. Rezolucija UN-a o Srebrenici predstavlja posljednji i najvažniji primjer djelovanja međunarodne zajednice.

U situaciji kada MKSJ/MRMKS i Visoki predstavnik decenijama u kontinuitetu izvještavaju o negiranju zločina i historijskom revizionizmu, obilježavanje 9. januara kao praznika vrijeđa i ugrožava ne samo sve žrtve zločinačkih planova i poduhvata, nego i ruši te potkopava međunarodni pravni poredak, ali i pravni sistem BiH. Javno slavljenje 9. januara, uprkos odlukama Ustavnog suda BiH i presudama UN-a i međunarodnih sudova, predstavlja „prst u oko“ žrtvama zločina – ističu i zajedničkom prijedlogu Udruženje žrtava i svjedoka genocida i Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa. S njihovim prijedlogom saglasno je i Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida agresije na BiH.