Ono što nam i istraživanja i praksa dosljedno pokazuju jeste da su periodi prekida veze ili razvoda braka najrizičnije faze kada je riječ o eskalaciji nasilja nad ženama, kazala je za „Avaz“ psihologinja Belma Hajdarević.

– Jedan od razloga zašto je to tako jeste što nasilnici teško prihvataju odbacivanje. Kada žena ode od nasilnika, on u tom trenutku gubi ono što doživljava kao kontrolu nad partnericom, a taj gubitak kontrole često percipira kao ličnu prijetnju ili nepravdu. Upravo tad dolazi do potrebe da se ‘vrati kontrola’, što se manifestuje uhođenjem, prijetnjama te intenzivnim psihičkim i fizičkim zlostavljanjem – kazala je Hajdarević.

Odlazak nije kraj

Nažalost, prema njenim riječima, odlazak iz nasilnog odnosa ne znači i da nasilje prestaje, to je često period kada se nasilje pojačava.

– Dodatno je poražavajuća činjenica da, iako institucije iz iskustva znaju da je odlazak žene od nasilnika često najrizičniji period, nerijetko ne poduzmu dovoljno konkretnih mjera kako bi se zaštitio život žene – kazala je.

Iz iskustva svjedoči da žene koje su žrtve nasilja često govore o strahu, iscrpljenosti i nepovjerenju u sistem. Navode da prijave nasilje, ali da od osoba kojima su se obratile često dobiju minimiziranje ili relativizaciju problema, što dodatno ženu obeshrabruje i šalje poruku da nije dovoljno zaštićena.

– I nakon prijave nasilja nasilje se nastavlja, a nasilnik ne bude adekvatno sankcionisan. Zakon ne štiti žene na način na koji bi trebao – zaključila je Hajdarević.

Profil nasilnika

Ona je kazala da ne postoji jedan “tipičan” profil nasilnika, ali postoje karakteristike i obrasci ponašanja koji se često ponavljaju.

– Tako možemo vidjeti da ove osobe imaju snažnu potrebu za kontrolom i posjedovanjem druge osobe. Ženu često doživljavaju kao privatno vlasništvo, a okolina i patrijarhat, nažalost, nerijetko podržavaju, njeguju i normalizuju takav način razmišljanja. Dovoljno je da pogledate komentare na društvenim mrežama i vidjet ćete sliku društva u kojem je žrtva, a u većini slučajeva to je žena, kriva za ono što joj se dogodilo jer “nije bila dovoljno dobra”, “poslušna” ili nije ispunjavala svoje “dužnosti” – kazala je Hajdarević.

Ljubomora

Nadalje, navodi da kod nasilnika je vrlo često prisutna patološka ljubomora, opsesivno razmišljanje o partnerici, kao i nemogućnost prihvatanja odbacivanja, bilo da se radi o prekidu ili razvodu.

– Ono što mi je važno da naglasim jeste da je ubistvo žene krajnji ishod femicida, ali da prije toga prethode dani, mjeseci, pa i godine psihičkog i fizičkog zlostavljanja. Problem je što reagujemo isključivo na krajnji ishod, a ne na početku, onda kad je intervencija najpotrebnija i kada još uvijek postoji šansa da se spriječi gubitak još jedne žene – istakla je.

Za kraj je kazala da ješenje nije jedno, nego sistemsko: zakon koji se provodi, institucije koje reaguju i društvo koje ne okreće glavu, jer svaka žena ima pravo na život bez straha i nasilja, na nama je da to pravo osiguramo.