Antonio Zanardi Landi favorit je za nasljednika Christiana Schmidta.
U medijskom prostoru ne samo Bosne i Hercegovine spekulira se s još nekim imenima, ali su to ‘igrice’. Šta je babi milo, to joj se i snilo.
Prema svim dosadašnjim mojim informacijama, ime je već usaglašeno na relaciji Moskva – Vašington – Banja Luka.
Sarajevo se nije ni potrudilo da ga se išta pita!
Landi je stari diplomata. Njegovi profili i web-stranice su teško dostupni na bezgraničnom internetu. Ali ono što se nađe je na italijanskom i – ruskom jeziku!
Više nego indikativno!
Ako je Christian Schmidt bio loš visoki predstavnik, a ja smatram da je bio najgori, ovaj će ga morati u tome nadvisiti.
Landi nije primarni izbor italijanske vlade.
Ali će ga zvanični Rim rado podržati. Kako bi se približili administraciji Donalda Trumpa. Žrtvovati Bosnu i Hercegovinu za taj cilj je najmanje što se može uraditi. I što će se uraditi. Ako već nije!
Demokratski svijet, a posebno Evropa, ne želi sukobe.
I uradit će sve što mogu da do toga ne dođe.
Ako je cijena toga čak i komadanje jedne (suverene) evropske države, smatrajte završenim!
Naravno, formalno nas iskomadati neće. Još!
Ali je taj proces dobrano, dobrano, dobrano odmakao.
‘Bošnjaci imaju pravo na život’, reći će jednom prilikom Schmidt. I to je dovoljno.
Kakav je taj život, gdje to sve vodi, koga briga!
Koga posebno briga među bošnjačkim političkim facama!?
Koga je uopće briga u bošnjačkoj intelektualnoj ‘eliti’?!
Ko se oglasio i rekao nešto smisleno?!
Osim par novinara, ne znam nikoga.
Već mjesecima se zna da Schmit odlazi.
Kakav je naš odgovor na to?
Kreatori vanjske politike u Bošnjaka – Denis Bećirović i Elmedin Konaković – su opet odigrali svoje uloge.
Bećirović je prespavao i to.
Konaković je sipao besmislice. I nastavlja ih sipati.
Njihova opozicija je još gora.
Oni šute i čekaju da se ponovo dočepaju vlasti. A mi ne vidimo ko bi mogao biti bolja zamjena, ne vidimo nova lica, ne vidimo nove narative, ne vidimo nove čak ni koncepte, a da o planovima ne govorimo.
Svijet se drastično promijenio i sve ubrzanije mijenja i ide na gore!
A mi smo samoubilački uljuljkani u sindrom žrtve. Kojoj je svijet vječno dužan i kojoj svijet treba rješavati sve probleme. A da mi ‘dociramo’ je li rješenje loše ili manje loše, jer nam ništa dobro nije.
Samozavaravanje je najveći čovjekov neprijatelj.
A nas je samozavaravanje dovelo do ovdje!
Mi nemamo vođe.
Od Alije Izetbegovića ta je pozicija upražnjena i ne popunjava se.
Ali je zato gužva među poltronima i mediokritetima!
Predsjednici ih pronalaze, pozicioniraju i guraju dalje. Ovi im zauzvrat pričaju bajke. Narod i država Bosna i Hercegovina rapidno propadaju.
I sve se vidi. Sve se zna.
I ništa se ne radi!
Kako je moguće da Sarajevo bude iznenađeno ostavkom Schmidta?!
Kako je to moguće, ako se mjesecima zna da je to neminovno?!
Kako je moguće da niko, ni iz vlasti ni iz opozicije, nije napravio neki korak, da o iskoraku ne govorim, da – barem – bude dio tog procesa!?
“Kreatori” vanjske politike Bošnjaka su sve znali. Od polovine prošle godine ih se upozoravalo šta se sprema. Prstom nisu mrdnuli!
Zašto?
Zato što su bili i ostali fokusirani na ‘dugoročne’ planove.
Ambasador koji je prvi informiran detaljno o svemu, obrušio se na izvore. Brutalno.
Zašto?
Pa te mu informacije remete vlastite planove za visoku poziciju koju je sebi zacrtao u novom mandatu.
Isto je i u opoziciji!
Redanje listi poslušnika je vrhunski državni prioritet!
Nema tu mjesta za ljude sa znanjem, integritetom, kredibilitetom… Pozicije su zagarantirane bukačima, lajavcima i poltronima. Sve je to jedan tip osobe. I njih lideri hoće. Neće da čuju disonantne tonove.
I dok se ‘naši’ bave listama i poltronima, Milorad Dodik puca penale.
Sve mu se poklopilo.
Ko god misli da on nema nikakve veze s ostavkom Schmidta, zarad svog dobra, mora amputirati mozak!
Jer će, u suprotnom, opet biti ‘iznenađen’ i ‘šokiran’ novim dešavanjima.
A Dodik ne staje!
Krenulo ga, zašto bi!?
Njegova igra je rizična. Ali mu se do sada apsolutno isplatila.
On će tek sada zajahati.
“Opozicija” u Rs je devastirana.
A devastiran je i bošnjački politički faktor u Rs-u.
On se sada ne može dogovoriti ni o jednoj listi za izbore.
Time daju ključni poklon Miloradu Dodiku – 10. zastupnika u Predstavničkom domu Parlamenta BiH.
S tim brojem, njemu više ni ne trebaju delegati u Domu naroda BiH. Ima neophodnu većinu ruku za blokade u Predstavničkom domu!
Kada je to tako, nema visokog predstavnika, nema diplomate, nema ministra ovoga ili onoga bilo koje države koji ga može i hoće zaobići ili ignorirati.
On je faktor.
Mi nismo!
I faktor se mora uvažiti, a njegovi zahtjevi ispunjavati.
Novi visoki predstavnik, ko god da bude, ako drži iole do sebe, neće si dopustiti da mu se epizoda Schmidt ponovi.
Dakle, izvršavat će naloge jakih.
Unutar BiH – da budem sasvim jasan – to su Milorad Dodik i Dragan Čović.
Bošnjaka nema.
Za njih je rezervirana pozicija poslušnika. Izvršioca.
Možda mi, kao narod, to i hoćemo.
Imali smo priliku 30 godina da napravimo državu. Nismo je iskoristili!
Sada je red na druge.
Nama ostaje da podaništvo pravdamo nagonom za preživljavanje.
Dok nam se životni prostor u proteklih 150 godina drastično smanjio.
