Advokat Ahmeda Kastratija: “Moj branjenik ima pravo na pravično suđenje”

Redakciji portala Senzacija obratili su se roditelji Ahmeda Kastratija, mladića koji je dospio u središte pažnje nakon incidenta sa Sašom Vilušićem, a čiji je ishod, nažalost, bio tragičan. Roditelji insistiraju da se čuje i njihova strana priče.

Podsjetimo, javnost je uznemirio snimak na kojem se vidi fizički sukob između Saše Vilušića i Ahmeda Kastratija. Prema tvrdnjama porodice, na snimku je jasno da je Vilušić prvi udario Ahmedovog prijatelja, nakon čega mu je Ahmed uzvratio udarac. Dodaju kako njihov sin Sašu nije brutalno pretukao, već mu je čak pokušao pružiti prvu pomoć, što se, kako tvrde, svjesno nije željelo prikazati javnosti. Nekoliko dana kasnije, Saša je preminuo u bolnici.

Ahmedov otac za naš portal naglašava da njegov sin nije imao namjeru usmrtiti Sašu, već da je reagovao na napad. Smatra da slučaj od početka prati pritisak i medijska hajka, koja dodatno otežava položaj njihovog sina i utiče na pravičnost suđenja.

Kako bi se sagledala šira slika, kontaktirali smo i advokata Ahmeda Kastratija, Admira Huremovića, koji je za Senzaciju detaljno pojasnio pravni aspekt ovog slučaja.

“S obzirom da su se od početka ovog krivičnog postupka u sredstvima javnog informisanja pojavljivale informacije koje su evidentno uticale na tok i dosadašnji ishod ovog postupka, a koje su se negativno odrazile na mog branjenika i njegovo pravo na pravično suđenje, ukratko se mogu, u skladu sa Kodeksom advokatske etike, osvrnuti na procesne stvari koje su se do sada dešavale vezane za pritvor tada osumnjičenog, a sada optuženog Kastrati Ahmeda.

Naime, dana 16.07.2025. godine Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona je Kantonalnom sudu u Tuzli stavilo prijedlog za produženje pritvora prema tada osumnjičenom Kastrati Ahmedu i povodom tog prijedloga je održano ročište dana 18.07.2025. godine. Odbrana je tada jasno i detaljno iznijela svoju argumentaciju i ukazala da, s obzirom da Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona uz prijedlog za produženje pritvora nije dostavilo obdukcioni nalaz iz kojeg se jasno vidi uzrok smrti oštećenog, u tom pravcu u spisu nismo imali dokaza iz kojeg bi proizlazila uzročno-posljedična veza između radnji osumnjičenog i smrtne posljedice, zbog čega treba prijedlog tužilaštva odbiti kao neosnovan.

U daljem dijelu izjave advokat naglašava da je Kantonalni sud u Tuzli 9. septembra 2025. odbio prijedlog tužilaštva i pustio Ahmeda na slobodu, ali da je ubrzo potom tužilaštvo izdalo nalog za ponovno hapšenje, iako je, prema riječima odbrane, to bilo protivno zakonom propisanim procedurama i odlukama suda.

Međutim, Kantonalni sud u Tuzli je ipak produžio pritvor osumnjičenom, a koja odluka o pritvoru je ukidana tri puta od strane Vrhovnog suda FBiH po žalbama odbrane i tužilaštva, i u kojim odlukama je Vrhovni sud FBiH jasno ukazao da bez obdukcionog nalaza ne postoji uzročno-posljedična veza. Zbog čega je Kantonalni sud u Tuzli dana 09.09.2025. godine, dakle po uputama Vrhovnog suda FBiH, a zbog propusta Kantonalnog tužilaštva TK prilikom podnošenja prijedloga za produženje pritvora, donio rješenje kojim se odbija prijedlog za produženje pritvora i kojim se osumnjičeni odmah mora pustiti na slobodu.

Dakle, suština je da Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona uz prijedlog za produženje pritvora nije dostavilo dokaze iz kojih bi proizlazili osnovni elementi krivičnog djela ubistvo iz člana 166. stav 1. KZ FBiH, zbog čega je Kantonalni sud u Tuzli postupio u skladu sa zakonom i uputama Vrhovnog suda FBiH i jedina moguća odluka u tom trenutku je bila da se osumnjičeni pusti na slobodu i da se brani sa slobode.

U tom trenutku Kantonalni sud u Tuzli je dakle samo odlučivao u pogledu trajanja pritvora prema osumnjičenom u istrazi, a ne u pogledu toga da li je neko nešto učinio ili nije, zbog čega su mediji bespotrebno iznosili neistine i predstavljali Kantonalni sud u Tuzli kao da je amnestirao osumnjičenog, a sada optuženog Kastrati Ahmeda.

Međutim, ono što je možda najbitnije u ovom kontekstu jeste činjenica da se Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona iako je stranka u postupku, baš kao i odbrana, umjesto da izjavi žalbu Vrhovnom sudu FBiH na ovakvu odluku Kantonalnog suda u Tuzli ukoliko je bilo nezadovoljno sa istom, a što su po zakonu u tom pravcu jedino i mogli učiniti u fazi istrage, ne poštujući takvu odluku Suda izdaju nalog za hapšenje osumnjičenog Kastrati Ahmeda i to još uvijek u fazi istrage za isto djelo i za iste činjenične radnje koje mu se stavljaju na teret zbog čega je isti ponovo lišen slobode po takvom nalogu tužilaštva.

U međuvremenu dok je osumnjičeni bio lišen slobode po nalogu tužilaštva, isto je podiglo optužnicu i dostavilo istu Kantonalnom sudu u Tuzli na potvrđivanje, a u kojoj optužnici su podnijeli prijedlog za određivanje pritvora. Odbrana ne spori da tužilaštvo ima, i u skladu sa zakonom može uz optužnicu predložiti određivanje pritvora, ali u postupku produženja pritvora osumnjičeni su lišeni slobode bez potvrđene optužnice, dakle u fazi istrage u kojoj fazi krivičnog postupka je Kantonalni sud u Tuzli već donio svoju odluku kojom se osumnjičeni mora pustiti na slobodu.

Takvim postupanjem evidentno je da se Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona stavlja iznad Kantonalnog suda u Tuzli i ne poštuje njihove odluke kada izdaje nalog za hapšenje osumnjičenog umjesto da uloži žalbu Vrhovnom sudu FBiH, a što je po stavu odbrane suprotno principu pravne sigurnosti i protivno je osnovnom aspektu vladavine prava.

Kao što smo prethodno i naveli, iz odredaba ZKP FBiH koje propisuju sadržaj optužnice proizlazi mogućnost da se uz optužnicu može predložiti određivanje pritvora, ali ako se osumnjičeni nalazi na slobodi, a ako je on u pritvoru, može se predložiti da se pritvor produži. U konkretnom slučaju sa prijedlogom za određivanje pritvora uz optužnicu u trenutku podnošenja takvog prijedloga osumnjičeni Kastrati Ahmed u trenutku podnošenja nalazio se na slobodi iako je Kantonalni sud u Tuzli donio rješenje i naredbu kojom se ima pustiti na slobodu, nego je bio lišen slobode od strane Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona i oduzeta mu je sloboda suprotno članu 5. EKLJP.

Dakle da pojasnim, Kastrati Ahmed nije na ročište povodom prijedloga za određivanje pritvora koji je podnesen uz optužnicu morao pristupiti sa slobode, odnosno mogao je biti lišen slobode tek nakon što sud potvrdi optužnicu tužilaštva.

Međutim, KTTK je to svjesno zanemarilo kada ga je lišilo slobode ispred KPZ Orašje kada je u skladu sa naredbom i rješenjem Suda krenuo da izađe na slobodu. Opravdano se postavlja pitanje da li onda Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona u svim budućim slučajevima kada ne budu bili zadovoljni odlukama sudova neće podnositi žalbe već će puštati na slobodu, da odmah mogu izdati nalog za hapšenje tog lica suprotno odlukama suda i zadržavati takva lica suprotno zakonom propisanim krivičnim procedurama? I to je upravo ono što vodi proizvoljnost u postupanju i pravnoj nesigurnosti.

Odbrana je na sve ovo ukazala i na ročištu dana 12.09.2025. godine, a upravo je i na ročištu postupajuća tužiteljica jasno izjavila da je Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona nezadovoljno odlukom Kantonalnog suda u Tuzli kojom se osumnjičeni ima pustiti na slobodu, promptno djelovalo i izdalo nalog za hapšenje tada osumnjičenog, a sada optuženog, za isti predmet odnosno za istu istragu koju provode protiv Kastrati Ahmeda što dovoljno govori u prilog svemu onome što sam prethodno naveo.

Mogu još navesti da je Kantonalni sud u Tuzli donio rješenje kojim je odredio pritvor optuženom Kastrati Ahmedu, a na koje rješenje će odbrana svakako u skladu sa zakonom podnijeti žalbu Vrhovnom sudu FBiH, a uz zavisnosti od odluke Vrhovnog suda FBiH eventualno i apelaciju Ustavnom sudu BiH.”

Advokat, dakle, smatra da se takvim postupanjem narušava princip pravne sigurnosti i vladavine prava, te da će u skladu sa zakonom koristiti sva pravna sredstva, uključujući žalbu Vrhovnom sudu FBiH, a po potrebi i apelaciju Ustavnom sudu BiH.