Međunarodni interparlamentarni sigurnosni forum održan na Kapitol Hilu u Vašingtonu, a na kojem sam učestvovao, bio je sve osim protokolarnog događaja. Razgovori su vođeni bez diplomatskih uljepšavanja, među ljudima koji danas ne raspravljaju o apstraktnim prijetnjama, nego o realnim scenarijima, kapacitetima i granicama dosadašnjih politika.

Evropa i NATO

Kao direktor Agencije za identifikacione dokumente, evidenciju i razmjenu podataka Bosne i Hercegovine (IDDEEA), ali i kao neko ko se profesionalno bavi pitanjima digitalne sigurnosti, identiteta i kritične infrastrukture, imao sam priliku da iz prve ruke sagledam kako Zapad danas razumije sigurnost i šta očekuje od svojih partnera.

Jedna poruka bila je nedvosmislena. Svijet se promijenio brže nego što su se promijenile sigurnosne politike. Dosadašnji NATO standard od dva posto BDP-a za odbranu više ne odgovara realnosti u kojoj ratovi traju dugo, iscrpljuju resurse i testiraju otpornost cijelih društava. Zato je na forumu govoreno o potrebi kretanja ka pet posto BDP-a za odbranu i sigurnost, ali ne kao pukoj budžetskoj disciplini, nego kao strateškoj odluci o odvraćanju, spremnosti i vjerodostojnosti savezništva. Važno je razumjeti da se tih pet posto ne posmatra isključivo kroz tenkove i avione. Radi se o strukturi u kojoj se vojni kapaciteti, industrijska proizvodnja, logistika, cyber sigurnost, energetska otpornost, mobilnost vojske i zaštita kritične infrastrukture posmatraju kao jedinstven sistem.

Savremeni sukobi su hibridni, a sigurnost se gradi jednako u komandnim centrima, podatkovnim bazama i lancima snabdijevanja. Upravo tu dolazi do izražaja uloga institucija poput IDDEEA-e. Identitet građana, pouzdani registri, sigurna razmjena podataka i interoperabilnost sistema danas nisu administrativna pitanja. To su temelji nacionalne sigurnosti. Država koja ne kontroliše svoje podatke, koja ne može garantovati integritet svojih evidencija i digitalnih sistema, ne može biti pouzdan partner u savremenoj sigurnosnoj arhitekturi

Na forumu je jasno prepoznato da digitalni identitet i povjerenje u državne sisteme postaju jednako važni kao i klasični vojni kapaciteti. Posebna pažnja posvećena je Zapadnom Balkanu. Ova regija se više ne posmatra kao periferija, nego kao prostor u kojem se direktno testira kredibilitet Evrope i transatlantskog saveza. Ruski destabilizacijski pokušaji, kineski tehnološki i infrastrukturni utjecaj, te unutrašnje slabosti institucija i vladavine prava, čine Balkan strateški osjetljivim. Poruka je bila jasna. Sigurnosna saradnja i dublja integracija bit će mogući samo uz političku pouzdanost, institucionalnu snagu i jasno opredjeljenje. Neutralnost prema autoritarnim centrima moći više se ne doživljava kao održiva pozicija. U tom kontekstu, Bosna i Hercegovina ima odgovornost, ali i priliku. Država koja želi biti dio evropske i transatlantske sigurnosne arhitekture mora pokazati da je sposobna zaštititi identitet svojih građana, svoje registre i svoje digitalne sisteme. Digitalna transformacija, siguran elektronski identitet i interoperabilnost s evropskim i NATO standardima nisu tehnički projekti, nego strateški izbori.

Zapadni Balkan

Jedan od važnih zaključaka foruma odnosio se i na odnos Evrope i Sjedinjenih Američkih Država. Američko liderstvo u NATO-u ostaje nezamjenjivo, ali savezništvo mora biti zasnovano na ravnopravnijoj odgovornosti. Evropa mora dokazati da je ozbiljan sigurnosni akter, a ne pasivni korisnik američkih garancija. To se odnosi i na zemlje zapadnog Balkana, koje će se u narednom periodu sve jasnije posmatrati kroz prizmu pouzdanosti, a ne retorike. Važno je naglasiti da zaključci ovog foruma neće ostati u analitičkim ili akademskim krugovima. Policy paper koji je proizašao iz ovih razgovora već ulazi u najviše krugove političkog odlučivanja u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama. To znači da se poruke koje su tamo izrečene direktno reflektuju na politike koje će oblikovati sigurnosnu arhitekturu Evrope u narednoj deceniji. U tom smislu, prisustvo predstavnika Bosne i Hercegovine, i to kroz instituciju koja upravlja identitetom i ključnim državnim evidencijama, ima dodatnu težinu.

Zaključno, ulaganje u sigurnost, bilo da govorimo o pet posto BDP-a ili o jačanju institucija, nije eskalacija. To je prevencija. To je cijena mira u svijetu u kojem se pravila više ne podrazumijevaju. Za Evropu to znači kraj strateške samozadovoljnosti. Za Sjedinjene Američke Države to znači saveznike koji su partneri, a ne zavisnici. A za Bosnu i Hercegovinu to znači da stabilnost više neće dolaziti spolja ako iznutra ne postoji institucionalna snaga, politička odgovornost i jasno opredjeljenje. Sigurnost danas počinje od povjerenja. Povjerenja u sisteme, u podatke i u institucije. A to je prostor u kojem Bosna i Hercegovina, ako to želi, može i mora biti dio rješenja, a ne predmet tuđih strategija.