Afera „Viaduct“ i arbitražna presuda Međunarodnog arbitražnog vijeća u Vašingtonu (ICSID), na osnovu koje BiH ovoj slovenskoj kompaniji treba isplatiti više od 110 miliona KM, na površinu je donijela sav nemar, bahatost, nepoštivanje domaćih, pa i međunarodnih propisa, ali i pokazala odnos vlasti prema državnoj, odnosno imovini svih građana ove zemlje.

Veliki iznosi

Profesor na Pravnom fakultetu u Zenici i bivši državni pravobranilac Ismet Velić kaže da je „Viaduct“ samo prva u nizu arbitražnih odluka, koje mogu postati i već postaju ozbiljan problem za BiH.

– Mnoštvo je problema koji se otvaraju, a suštinski je sve vezano za same sporove koji dovode do arbitražnih postupaka. U pitanju su specifični postupci, veliki su iznosi koji su predmet tužbi, pa se potencijalno mogu pojaviti izuzetno visoke obaveze. To je problematičan teren za državu i strukture kakve mi imamo. BiH sa svojim strukturama i realnim mogućnostima tu ne stoji najbolje, jako se teško nosi, teško parira u slučajevima kad se takvi postupci pokrenu. S druge strane imamo subjekte koji su bolje organizirani i koji koriste neka druga sredstva, a puno je specijaliziranih kancelarija, advokata, eksperata u međunarodnim vodama u ovoj oblasti – kaže profesor Velić.

Zato je, upozorava, neophodno da se donošenje odluka i zaključivanje ugovora mnogo ozbiljnije shvati.

Nije prihvatljivo

– Vidjeli smo da su strukture u BIH bile sklone tome da donesu određene odluke, pa ih stave van snage, pa donesu druge odluke, jednostrano istupaju iz ugovora… To nije način na koji se negdje ozbiljno možete pojaviti, niti je prihvatljivo. A zapravo to i dovodi do problema. Povrh svega, imamo problem i u našim unutrašnjim relacijama. U situaciji kada je potpuno jasno gdje je izvor i zbog čega je problem nastao, ko su odgovorni, mi imamo neprihvatanje odgovornosti, eskiviranje, bijeg, pokušaj prebacivanja odgovornosti i obaveza na državu – ističe Velić.

S najavljenim i onima koje su u toku, BiH prijete arbitražne odluke „teške“ približno 2,2 milijarde maraka. Postupci su vezani za dodjelu koncesija ili druge aranžmane, nakon kojih se investitori u TE „Ugljevik“ i „Gacko“, vjetropark Trusina kod Nevesinja, lukavački GIKIL, smatraju oštećenim. Velić upozorava da je riječ o postupcima koji su u toku, dok se istovremeno pita koliko je onih za koje u ovom trenutku i ne znamo. Slaže se s ocjenom da je ovakva finansijska prijetnja razlog više da se pitanje upravljanja i raspolaganja državnom imovinom konačno uredi.

Ogromna sredstva

Osim toga, izuzetno važnim smatra da u slučaju „Viaduct“ bude uspostavljeno pravilo, koje će se primjenjivati i u svim drugim sličnim situacijama, uz obavezu da dugove plati onaj ko ih je i stvorio, što RS u konkretnom slučaju ne može izbjeći.

– Ignorišemo neka pravila koja je neko već uspostavio. Nekog tamo to apsolutno ne brine. On će donijeti odluke i utvrditi obaveze, a to što se mi postavimo suprotno tome samo je na našu štetu. Mora se poštovati i međunarodni, i unutrašnji poredak. Neophodno bi bilo da se sad sva ta pravila preciziraju i da se izbjegnu ovakve situacije, jer se šteta dodatno povećava. Sad bi trebali ići i postupci protiv RS, tužbe, parnični, žalbeni, apelacioni postupci, pa vjerovatno i izvršni postupak, a to su ponovo ogromna sredstva, gdje mi u značajnoj mjeri angažiramo državni aparat – puno sudija, tužilaca, advokata. U slučaju „Viaducta“ ranije je definisano čije su obaveze i ko ih treba izmiriti, a imamo strukture koje ne prihvataju nešto što je utemeljeno na domaćim i međunarodnim propisima, pa čak ni sporazum koji su sami potpisali. Ta praksa se mora prekinuti – kaže profesor Velić.