Sve je počelo oglasom u novinama i odlukom supružnika da udome dvoje djece iz Bosne i Hercegovine na neko vrijeme i pruže im utočište od progona i rata.

Žena heroj mjesta Fochabers u Velikoj Britaniji, koja je prihvatila 25 izbjeglica koje su bježale od genocida u Bosni i Hercegovini ponovno se s njima srela u sklopu BBC-jevog dokumentarca Saved by Stranger.

Clare Findlay i njen pokojni suprug Andrew otvorili su svoj seoski dom 1992. godine za 21 dijete i četiri majke koji su pobjegli iz svoje ratom zahvaćene domovine, piše Press and Journal.

Imanje Findlayevih je sada Pansion Trochelhill.

Findlayjevi su se samo prvotno složili da prime dvoje djece nakon što su odgovorili na novinski oglas u kojem je zatražena pomoć.

Međutim, avionu u kojem je bilo 21 dijete bila je potrebna adresa prije nego što je mogao poletjeti iz Bosne. Gospodin Findlay je “presjekao dramu: “pustite ih da dođu”.

Tokom bosanskog rata ubijene su desetine hiljada.

Sada, gotovo 30 godina kasnije, gospođa Findlay ponovo se okupila s nekima od njih i njihovim porodicama zahvaljujući BBC-jevoj emisiji Saved by Stranger.

Emitirana u četvrtak navečer, voditeljica Anita Rani takođe je pomogla 79-godišnjakinji da pronađe prevodioca, djevojčicu iz jedne obližnje škole, koja joj je tada pomogla da komunicira s djecom i sazna njihove grozne istine.

Petra Lovreković, tada 16-godišnjakinja, došla je iz Gordonstouna da pomogne u prevođenju dječjih priča, a par je saznao da ona nisu siročad – već da imaju porodice i kuće u Bosni.

Gospođa Findlay objasnila je zašto je otvorila svoja vrata za toliko izbjeglica tokom bosanskog rata.

Rekla je: „Uvijek smo gledali vijesti u šest sati. Sjećam se da su ljude izbacivali iz kuća, bilo je sićušne djece, neke su nosili, neke vozili i kolicima.

„Jednostavno sam osjećala da se to ne bi trebalo događati – zašto nešto ne poduzmemo?

„U nedjeljnim novinama bio je oglas u kojem se kaže da bi jako voljeli imati neke udomitelje koji bi se dobrovoljno javili da imaju jedno dijete iz ratne zone na tri mjeseca.

Rekla sam zašto da ne! Može i dvoje.

Telefon je zazvonio i to je bila dobrotvorna organizacija.

Bilo je malo “štucanja” tokom razgovora. Rekli su mi da postoji mali avion sa 21 djecom i četiri majke, a naša djeca su vjerojatno među njima. Rekli su da ne mogu poletjeti dok nemaju adresu na koju mogu doći.

Mozak mi je radio maksimalnom brzinom. Bila je vanredna situacija. Mislim da je bolje da pozovem Andrewa, rekla sam.

On je samo dogovorio:’Zaboga, bit će to samo nekoliko dana, neka dođu ovdje’.

Dok sam ih čekala, razmišljala sam o svim stvarima koje bi mogle poći po zlu.

I onda sam kroz prozore iznenada ugledala ovog velikog trenera i mnoštvo malih lica kako radoznalo zagledaju.

Oni su mi kasnije pričali o njihovim životima u užasnim vremenima. Traume su im se mogle čitati na licima.

Sjećam se da sam, se zahvaljivala Bogu što sam rekla “da”, prenosi Press and Journal.

Ovaj medij navodi da se, nakon dolaska djece, cijela zajednica mjesta gdje je bračni par živio javila da pomogne.

Mještani su stigli s vrećama punim igračaka i odjeće, dok su im pekari i mesari davali besplatnu hranu.

Međutim, niko od djece nije mogao pričati engleski jezik, pa je prevoditelj zatražen.

Pretpostavljalo se da su svi siročad. Ali to nije bila istina.

Petra Lovreković pomogla je da djeca ispričaju svoje priče, ali i pronađu svoje majke, te su se porodice počele spajati.

Gospođa Findlay konačno je dobila priliku da se zahvali Lovreković nakon što su je dokumentaristi pronašli i dovezli iz Hrvatske na susret.

Emisija prikazuje i trenutak kada su se i ona i gospođa Findlay dobro isplakale, nakon što su se vidjele prvi put od 1992. godine.

“To je bilo prirodno za učiniti. Nije se radilo o meni, već o njima. Samo sam prevodila i davala im glas”, rekla je Lovreković.

“Tih nekoliko sati, od smijeha do suza, zagrljaja i tišine. Bilo je vrlo emotivno”, dodala je.

Djeca, napominje Press and Joulrnal, danas su stanovnici Velike Britanije. Većina ih živi u Škotskoj.

Politički.b