Zastupnik SDP BiH u Skupštini Kantona Sarajevo Davor Čičić osvrnuo se na kritike i pokušaje da se ukine neradna nedjelja, navodeći da promašene teze o gubitku radnih mjesta i odlivu novca nisu tačne ni u BiH, niti su se pokazale tačne u EU gdje je uvedena neradna nedjelja.

30.000 otkaza

Nakon što su propala predviđanja famoznih “analitičara” i zastrašivanje naroda da će zbog minimalne plaće biti 30 hiljada otkaza ugovora o radu, jer se to naprosto nije dogodilo, sada isti akteri serviraju priču o 2000 izgubljenih radnih mjesta u trgovini zbog neradne nedelje. Zvanična statistika (Agencija za statistiku FBiH, Porezna uprava FBiH, zavodi za zapošljavanje) ne pokazuje egzaktan pad zaposlenosti koji bi se mogao direktno povezati s neradnom nedjeljom. Oscilacije u trgovinskom sektoru postoje, ali one su prisutne svake godine, zavisno o sezoni, migracijama radne snage i širim ekonomskim trendovima poput inflacije i smanjenja kupovne moći dok je sadašnje stanje prije svega odraz globalnih ekonomskih usporavanja koji imaju apsolutnu refleksiju na domaću ekonomiju, a ne jednog zakona.

Pored toga zanemaruje se činjenica na tržištu rada u trgovini, da naši radnici masovno u sezoni odlaze da rade na Jadran, jer za tih nekoliko mjeseci u Hrvatskoj kao trgovci mogu zaraditi i do 3 puta više nego u BiH, istovjetno kao i radnici u ugostiteljstvu. Zato tvrdnja da je “2.000 ljudi ostalo bez posla baš zbog neradne nedjelje” jednostavno nema analitičko pokriće, ljudi jednostavno u sezoni i van nje idu tamo gdje imaju bolje uvjete rada i mogućnost da više zarade.

Svjedoci smo u Sarajevu da je na svakoj drugoj trgovini oglašena potreba za radnicima, kojih jednostavno na tržištu rada nema da bi uopće mogli govoriti o nekim otkazima. Vjerovatno baš obrnuto da su ti ljudi sami otišli u potrazi za boljim uvjetima rada i plaćom, dijelom sezonski ili stalno van BiH, a dijelom možda u neku drugu granu privrede unutar BiH u kojoj su primanja veća, a ne zbog neradne nedelje. Pored toga u isto vrijeme dok se priča o navedenim hiljadama otkaza, sve su veća lobiranja poslodavaca za izdavanjem dozvola i uvozom hiljada radnika iz Nepala, Bangladeša, Indije i drugih zemalja, a agencije za uvoz stranih radnika se masovno otvaraju. Nešto je nelogično u cijeloj toj priči o otkazima, ako zaista postoji potreba za tim hiljadama novih stranih radnika.

Podaci porezne uprave FBiH zaključno sa 31.07.25. godine vrlo jasno dokazuju da se od ukupno 4849 pojedinačnih odjava 3731 odnose na oblast obrazovanja zbog tradicionalne višegodišnje fluktuacije radnih mjesta između dvije školske godine. U predmetnom mjesecu je kreirano 1493 nova radna mjesta što jasno ukazuje da je odnos odjava i prijava kada se izuzme oblast obrazovanja pozitivan za 375 novih radnih mjesta.

Ograničen obim

U Sloveniji, Austriji i Njemačkoj i drugim zemljama EU trgovine nedjeljom ne rade ili rade u veoma ograničenom obimu. Ni u jednoj od ovih zemalja mjera nije rezultirala masovnim otkazima niti urušavanjem trgovine. Naprotiv, kupovna moć se redistribuira na druge dane, a radnici ostvaruju pravo na odmor i vrijeme za porodicu. Čak se u nekim zemljama EU vode ozbiljne rasprave i testira se uvođenje četverodnevne radne sedmice, jer pojedine studije pokazuju da se time povećava efikasnost, produktivnost i zadovoljstvo radnika. Subotom većina trgovina u FBiH radi i do 21h, što ostavlja sasvim dovoljno vremena da se nabavi sve potrebno da se nedelja provede u miru, bez stresa, sa porodicom i prijateljima. Slažem se i sa mogućnošću da se rad dozvoli porodičnim trgovinama u kojoj bi nedeljom radili, ako žele, vlasnici tih trgovina, kao model koji se pokazao dobar u Sloveniji. Isto tako smatram i da radnici koji po prirodi posla moraju raditi nedeljom za to moraju imati dosta veće i adekvatne dnevnice za taj dan.

Posebno je interesantna teza da će neradna nedjelja natjerati građane da kupuju u Orašju ili u općinama RS-a gdje su trgovine otvorene. Takvi fenomeni mogu se pojaviti u uskom pograničnom pojasu kakav je i Orašje gdje cca. 80% trgovne predstavlja prekogranični promet, jer kupci iz Hrvatske zbog povoljnijih cijena prelaze u BiH i obavljaju kupovinu. Dok god postoji značajna razlika u cijenama između Hrvatske i BiH taj fenomen rasta prometa u pograničnim područjima će logično biti prisutan. Čak i u EU, gdje su granice potpuno otvorene, zabrana rada nedjeljom nije uzrokovala značajna prelijevanje potrošnje u druge države. Radi se o prenaglašenom argumentu bez empirijskog pokrića. Prelijevanja trgovine u jednom ekonomskom prostoru će dijelom uvijek biti i isto tako neko može postaviti tezu da npr. stanovnici RS-a koji gravitiraju Sarajevu i troše dosta svog novca po sarajevskim tržnim centrima preko čitave sedmice, što je logično jer tu postoji veća i kvalitetnija ponuda robe i usluga.

Na strani radnika

Na kraju ovdje nije sukob različitih pogleda na statistiku, nego koncepata ekonomije koje se želi provoditi. Koncept ekonomije u kojoj je radnik samo broj, koji od prava ima jedino da radi 16 sati dnevno, 7 dana u sedmici i za to ima po bivšem Premijeru Novaliću minimalnu društveno opasnu plaću od 480 KM je očito koncept koji zastupaju ovi opozicioni zastupnici i stranke, braneći tako svoje tajkune koje su oni napravili i izrodili u svojim pljačkaškim privatizacijama državnog vlasništva i izrabljivanju domaćih radnika. Libertarijanske ekonomske politike, za koje se zastupnik i analitičar Čavalić zalaže, promoviraju slobodno tržište sa minimalnim ili nikakvim uplivom države, minimalne ili nikakve poreze, a sa druge strane ukidanja svih socijalnih davanja tako i boračkih i porodiljskih naknada i svih drugih naknada i subvencija koje država daje stanovništvu, jer sa tim minimalnim porezima država ni nema novca da ta davanja isplaćuje. Mirovine u tom konceptu imate onoliko koliko za radnog vijeka uplatite u penzioni fond, a liječiti se u bolnicama mogu samo oni koji imaju novac da ista liječenja plate, dok drugi koji nemaju novca za liječenje i u stanju su potrebe mogu slobodno po njima primjeniti alternativnu medicinu u kućnoj radinosti. To je isto njihova sasvim legitimna politika, ali se mora narodu objasniti šta ona podrazumijeva.

Za razliku od njih, SDP će ostati na strani radnika uvijek tražeći balans između ekonomije, radničkog dostojanstva, socijalne pravde, jednakosti i solidarnosti. S obzirom da su i ove izjave zastupnika analitičara vid prijevremene izborne kampanje, svi radnici će za nešto više od godinu dana na Općim izborima moći da biraju i glasaju između dva koncepta, ove Vlade FBiH koja je prvi put nakon 20 godina hrabro stala u zaštitu dostojanstva radnika i ovih drugih politika koje zastupaju zastupnici analitičari koji obećavaju da će ukinuti neradnu nedelju i vratiti minimalnu plaću na 480 KM. To jeste legitimna politika i imaju pravo na nju, ali na Općim izborima radnici će birati između dva koncepta: politike dostojanstva, solidarnosti i jednakosti ili politike koja domaćeg radnika svodi na najamnu radnu snagu bez prava i sigurnosti, a pri tome masovno uvozeći jeftinu radnu snagu sa istoka.”