U danima jula Srebrenica se vraća u fokus domaće i svjetske javnosti. Međunarodni dan sjećanja na genocid obilježava se od Sidneja do Njujorka i Otave, ali svoje rane, bol i tugu Srebreničani nose svakog dana u godini, a ne samo 11. jula.

– S tom tugom živimo, svaki dan je nosimo, a 11. juli je najvažniji dan za sve nas u Srebrenici, BiH i u svijetu. To je dio naših sudbina – kaže Damir ef. Peštalić, glavni imam MIZ Srebrenica.

Najveća obaveza

Uprkos ranama od kojih se Srebrenica nikada nije oporavila, Peštalić najvećom obavezom danas smatra rađanje novog života poslije genocida. Kaže da je narod, Bošnjaci, ali i svi drugi koji imaju čisto srce, emotivno vezan za Srebrenicu, ali da politička situacija ovom gradu ne ide u prilog.

– Srebrenica je u okviru RS-a, a vlasti iz Banje Luke nemaju apsolutno nikakav osjećaj da posebno ulažu u ove krajeve. Sama činjenica da banja Guber ne radi, a mogla bi koristiti svima, pokazuje da im nije stalo. S druge strane, FBiH ima svoje procedure i nekako se nismo snašli. Ima tu podrške, ali činjenica da smo u Srebrenici izgubili mjesto načelnika i većinu u skupštini, da u gradu u kojem je počinjen genocid ne možemo da budemo politički faktor, govori o tome da nešto nismo dobro radili i da se moramo resetovati – kaže Peštalić.

Dodaje da od Rezolucije UN-a ili presuda Haškog tribunala najmanje koristi imaju stanovnici Srebrenice, koji „imaju ta slova na papiru, ali u zakonodavnom smislu ništa se nije promijenilo prema žrtvama genocida“.

Imati plan

Dok svakog jula bol postaje jača, intenziviraju se pokušaji negiranja i relativiziranja genocida. Peštalić smatra da se radi o projektu koji ima svoj plan i tok.

– Ništa se slučajno ne dešava. Njima se puno ne žuri, a cilj je da se u narednom periodu relativizira ono što se desilo i da se stvori prostor da se priča o novim sličnim stvarima. To je ta genocidna politika koja nije pobijeđena i koja živi. Da bismo mi bili sigurni svakako moramo imati svoj plan. Naše su majke uspjele dokazati istinu u Hagu, da Memorijalni centar bude tu, da naši šehidi budu pokopani na mjestu gdje su ih majke vidjele posljednji put. Sve je to pobjeda, ali paralelno trebamo pratiti i život u Srebrenici. Bez toga sve drugo dolazi u pitanje – ističe Peštalić.