Tradicionalnim „Maršom mira: Turalići – Dobra voda – Sušica“ danas se obilježava 33. godišnjica zločina u Vlasenici i zloglasnom logoru Sušica. Članovi porodica žrtava, preživjeli Vlaseničani, predstavnici Medžlisa IZ Vlasenica i Saveza logoraša BiH popodne će položiti cvijeće pored oronulih objekata nekadašnjeg logora.
Kroz logor Sušica je od juna do septembra 1992. godine prošlo oko 8.000 logoraša s područja Vlasenice i Podrinja, koji su bili izloženi psihičkom i fizičkom maltretiranju, seksualnom zlostavljanju, sakaćenju, silovanju … Ubijeno je 1.617 logoraša Sušice.
Damir Kičić imao je samo 13 godina kada se suočio s prizorima koji mu i danas dođu u san. U Vlasenici su ubijeni njegovi otac, brat i daidža.
“Slike se vraćaju”
– Dok sam bio mlađi, nisam to toliko osjećao, ali danas mi je 47 godina i te slike mi se vraćaju. Prije nekoliko dana sam nešto radio na laptopu, trebao sam datum napisati na taj dokument i kad sam pogledao … 13. septembar. Pa, rekoh, ja sam prije 33 godine zarobljen bio – kaže Kičić, za “Avaz”, koji već godinama živi i radi u Beču.
Nakon zarobljavanja, pripadnici VRS vodili su ga od jedne do druge kuće, kako bi im otkrio ko u njima živi.
– U jednu kuću su provalili, stara žena je tu živjela, zvali smo je Mujaginca. Čuli smo je kako galami na njih, šta hoćete od mene, ja sam stara. Tjerali su je da izađe, a onda sam samo čuo kratak rafal. Zločinac izlazi i smije se: “Baka nije mogla da hoda”. Par koraka dalje je kuća Omera Džamdžića. Tu sam vidio Almasu Dautović, pogodili su je u glavu kroz prozor. U spavaćoj sobi bio je čovjek ubijen, a ona je ležala sklopčana u jorganu. Pitali su me ko je, pravio sam se da ne znam, pa su me natjerali da provjerim. Nageo sam se sa svijećom nad nju, bila je pogođena pored oka i u tom momentu je počela da krklja. Onda joj je on iznad moje glave pucao direktno u glavu – priča Damir o potresnim slikama koje su mu kao djetetu urezane u sjećanje.
Dječaci skupljali tijela ubijenih
S majkom je ranije logorašima nosio hljeb, a kad je i sam zatočen, u Sušici je zatekao oko 400 logoraša. Sjeća se dvojice dječaka koji su izvedeni iz logora, kako bi skupljali tijela ubijenih po kućama u Vlasenici.
– Postoji neka pravda, ali je spora. I u našim redovima postoje oni koji opstruišu te procese, odustaju od svjedočenja, mijenjaju iskaze. Zločinci se kriju i po Srbiji. Hoće li nekad odgovarati? Ako neće pred nama, odgovarat će pred Bogom – ističe Kičić za portal “Avaza”.
