Foto: Ahmet Bajrić Blicko
Potvrđivanje rezultata Oštih izbora 2014. i potpisivanje Sporazum o programskim principima SDA, DF i Saveza za promjene, dan prije, unijeli su dodatnu nervozu na postizbornu političku scenu u Bosni i Hercegovini. Potpisinici Sporazuma, potpredsjednik SDA, Bakir Izetbegović, predsjednik DF, Željko Komšić i lider Saveza za promjene i predsjednik SDS, Mladen Bosić preuzeli su inicijativu i ozbiljno poljuljali naoko neraskidivi višegodišnji pakt HDZ-SNSD, a svojim potezom u nedjeljnoj noći ozbiljno su zabrinuli Dragana Čovića i Milorada Dodika. Čović je stavljen pred svršen čin i ne preostaje mu drugo do da prihvati realnost. Odluka o stupanju u pakt sa strankama potpisnicama Sporazuma Čovića razdvaja iz Dodikovog zagrljaja u kome mu je godinama bilo ugodno i toplo. Treba podsjetiti kako su „legitimni” Hrvati delegirani iz HDZ-a zauzimali ministarske fotelje u Vladi entiteta RS i kada HDZ nije imao nikakav izborni legitimitet i bez jednog poslanika dobijao ministarsku poziciju od velikodušnog Dodika. Takav je slučaj bio i u sazivu aktuelne Vlade RS na izmaku mandata, uprkos činjenici da je HDZ na izborima 2010. godine osvojio 0,45 %, ili 2833 „legtimna” glasa za listu poslanika u NSRS. U toj Vladi RS nije bilo mjesta za legitimne Bošnjake, odnosno ministre iz stranaka SDP i SDA, koje su imale pet poslaničkih mandata. Legitimne bošnjačke ministre u Vladi RS, kojima pripada pet ustavom definisanih mandata, birali su koalicioni partneri i nelegitimni „zastupnici bošnjačkih interesa” iz SNSD – SP – DNS. Zauzvrat, Dodik je Čovića sokolio pričama o trećem entitetu, i pridobijao ga za svoju stvar – referndum o otcjepljenju RS. Čović je trenutno pri stavu kako su njegovi legitimni partneri iz RS, onaj blok stranaka koji formira vlast i ima parlamentarnu većinu, potajno se nadajući da će Dodik, sa svojim političkim sap(u)atnicima, ostati na vlasti.
Sporazum o programskim principima djelovanja, čak i bez HDZ-a, potpisnicima omogućava da vlast na državnom nivou, pa i na nivou Federacije BiH, ali i na nivou većine kantona formiraju bez izuna Dragana Čovića, HDZ-a i cijele njegove koalicije utemeljene u Hrvatskom saboru (HDZ BIH, HSS, HKDU BIH, HSP HERCEG BOSNE). Čović bi i dalje mogao računati na mrvice sa Dodikovog stola u Vladi RS i imao bi legitimnu ulogu djelujući u ulozi kočničara procesa u funkciji aktivne opozicione skupine poslanika zajedno sa Dodikom u institucijama Bosne i Hercegovine. Iako je „legitimni Hrvat” osvojio poziciju potpredsjednika entiteta RS, Čović je svjestan da nema legitimnu snagu za podršku Dodikovim politikama u RS. Pozicija potpredsjednika RS je Ustavom RS tretirana kao funkcija za relaksaciju i zamazivanje očiju, a nosioci ovih funkcija do sada su upotpunjavali političku slagalicu bez značajnih ovlasti i nadležnosti.
Dodikovo busanje u prsa legitimnom parlamentarnom većinom u njegovom entitetu i lamentiranje čarobnim brojem od 42 poslanika u Narodnoj skupštini RS veseli je igrokaz za zamajavanje besposlenih glasača koji su mu dali podršku. Uprkos činjenici da ovaj čarobni broj drži Dodika na površini, on je svjestan svoje nemoći da će i dalje držati epitet apsolutnog vladara na političkoj sceni u entitetu u kome je jedva osvojio predsjednički mandat.
Bolji poznavaoci političkih prilika i načina funkcionisanja zakonodavne vlasti u entitetu RS prozvali su eventualnu Dodikovu vladu – vlada na tezgerama. Ovakav epitet potencijalnoj Dodikovoj Vladi u entitetu RS nevjerovatno pristaje ako su, iz mandata Narodne skupštine na izmaku, upućenima poznati i primjeri iz prakse da su poslanike iz aktuelne većine dovodili na pauzama sjednica sa porodiljskog bolovanja ili iz bolničkih postelja kada je bilo potrebno obezbijediti dovoljan broj ruku za izglasavanje važnih akata. Prilikom zasjedanja entitetske skupštine počesto je pilot Dodikovog helikoptera provodio nekoliko besanih noći zaredom. Najčešće je bio problem stvoriti ambijent i relaksirajuću sigurnu većinu ruku u sali za sjednice prilikom usvajanja dokumenta o raspodjeli budžetskih sredstava po Dodikovoj matrici ili u vrijeme izglasavanja odluka o novim kreditnim zaduženjima za krpljenje budžetskih rupa. Sadašnja parlamentarna većina bi mogla biti ugrožena zbog gripe, virusne infekcije ili dužeg zastoja u saobraćaju na putevima kojima poslanici većine dolaze na zasjedanja iz svih dijelova entiteta.
Zbog neprovodive politike u kojoj je do sada vladao apsolutistički, Dodik je proveo mnogo besanih noći nakon 12. oktobra. Njegov arogantan stav prema Koaliciji Domovina i apsolutno negiranje i pomisli da realnom ponudom za učešće u vlasti pridobije pet poslanika iz ovog bloka, nastavak je njegove politike marginalizacije Bošnjaka po svaku cijenu u ovom entitetu. Ukoliko i uspije uspostaviti Vladu RS na sadašnjim krutim i arogantnim stavovima, u naredne četiri godine bismo mogli imati još više bošnjačke djece izvan školskih klupa, još više para za negatore genocida, mnogo manje sredstava za obnovu porušenog i devastiranog stambenog fonda i infrastrukture u povratničkim bošnjačkim sredinama i nemirne Dodikove snove zbog labave većine. Čini se, u inventaru NSRS, novi predsjednik će morati potpisati prvi akt – nalog za nabavku tezgera, a zatim i zahtjev za nabavku dodatnih više stotina barela helikopterskog goriva za nepredvidive situacije – kada u sali za sjednice ne bude dovoljno poslanika klimave parlamentarne većine. Nije isključeno da se Helikopterski servis RS ubrzo ne obogati sa još jednim zrakomlatom i duplom posadom koja će biti Dodikovom predsjedniku NSRS na raspolaganju u vrijeme održavanja sjednica entitetskog parlamenta. Ovakvoj nedorasloj parlamentarnoj većini potrebna je sva moguća logistika i ništa neće biti dovoljno da održi (do)sadašnje stanje u ovom entitetu u kome je Dodik imao apsolutnu i neprikosnovenu vlast da upravlja svim procesima i novčanim tokovima. Čović nema nikakav kapacitet da ga riješi briga.
Naravno, ukoliko Petar Đokić Dodiku prije ne rasprši snove.
bhreporter
