Bivši reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić prokomentarisao je slučaj bh. novinara Seada Numanovića, za kojeg HSP BiH traži zabranu ulaska u Hrvatsku.

Komentar Cerića prenosimo u cijelosti:

– Postoje trenuci kada država pokaže svoju snagu. Ali postoje i trenuci kada pokaže svoju slabost – strah od fiktivnog neprijatelja.

Najava da bi jednom bosanskohercegovačkom novinaru mogla biti zabranjena sloboda ulaska u Republiku Hrvatsku zato što je javno kritizirao politiku ili odluke Hrvatskog sabora nije prije svega uvreda za tog novinara. To je mnogo više od toga. To je poruka koja zabrinjava svakoga ko vjeruje u evropske vrijednosti. To je znak da politika, umjesto snagom argumenata, želi odgovoriti snagom administrativne zabrane.

Sloboda govora nije pravo da govorimo samo ono što će se vlastima dopasti. Njena istinska vrijednost ogleda se upravo u zaštiti onoga mišljenja koje vlast smatra pogrešnim, pretjeranim ili neprijatnim. Demokracija nije potvrđena onda kada svi klimaju glavom. Demokracija se potvrđuje onda kada podnese kritiku bez posezanja za kaznom.

Evropa nije nastala na kulturi zabrana, nego na kulturi rasprave. Evropska konvencija o ljudskim pravima ne štiti samo pristojne i ugodne riječi. Ona štiti i one koje vrijeđaju, uznemiravaju ili provociraju, sve dok ne pozivaju na nasilje ili mržnju. Upravo zato evropske demokracije postaju velike – ne zato što nemaju kritičare, nego zato što ih ne proglašavaju neprijateljima države.

Zato bi eventualna zabrana ulaska jednom novinaru zbog javno iznesenog političkog stava predstavljala opasan presedan. Danas je to jedan novinar. Sutra može biti profesor, pisac, univerzitetski istraživač ili bilo koji građanin koji misli drugačije. Sloboda nikada ne nestaje odjednom. Ona se smanjuje korak po korak, zabranom po zabranom, dok ljudi ne primijete da više ne govore ono što misle nego ono što je dopušteno misliti.

Bosna i Hrvatska dijele mnogo više od granice. Dijele historiju, kulturu, porodice, ekonomiju i budućnost. Nijednom od ta dva društva ne treba novi zid. A najmanje zid podignut protiv riječi. Granice među državama postoje da uređuju promet ljudi, a ne da razdvajaju slobodu mišljenja.

Ne mora se niko slagati sa uglednim bosanskim novinarom Seadom Numanovićem. Njegovi stavovi mogu biti predmet polemike, mogu biti osporavani činjenicama, argumentima i javnom raspravom. Upravo tako funkcionira demokratsko društvo. Ali odgovor na riječ ne može biti zabrana prelaska granice. Odgovor na argument može biti samo jači i uvjerljiviji argument.

Najveće institucije nisu one koje traže da ih svi hvale. Najveće institucije su one koje mogu podnijeti i najžešću kritiku, a da pritom ostanu dostojanstvene. Autoritet se ne gradi kažnjavanjem kritičara. To su radili dušobrižnici (ne)slobodne savjesti u bivšoj Jugoslaviji. Mislili smo da su ta vremena iza nas. Očito u našoj Hrvatskoj nisu. Jer se zaboravlja da se autoritet gradi sposobnošću da se kritika sasluša i na nju odgovori.

Ako je Hrvatska sigurna u ispravnost svoje politike prema Bosni, onda joj nije potreban strah od jednog novinskog teksta ili jedne izgovorene rečenice. Istina se ne brani zabranama. Istina se brani činjenicama. Samopouzdanje se ne pokazuje zatvaranjem vrata, nego otvaranjem prostora za dijalog.

Jer sloboda nije samo sloboda govora.

Sloboda je i sloboda od straha.

A država koja počne kažnjavati riječi pokazuje da se više boji slobodne misli nego što vjeruje u snagu vlastite politike. To nije slabost novinara. To je slabost politike koja zaboravlja da je kritika cijena demokracije, a ne razlog za progon – istakao je Cerić u svom komentaru.