Povodom najave da će Sjedinjene Američke Države preuzeti projekat Južne interkonekcije u BiH kroz koncesiju, ekonomist Igor Gavran u razgovoru za “Avaz” kaže  da je trenutno nemoguće kvantificirati ekonomske efekte.

Drastične razlike

– Oni bi se mogli drastično razlikovati ovisno o cjelokupnoj trasi (hoće li se povezati s postojećim gasovodom i koja će se sve područja obuhvatiti), kapacitetu, tehničkim karakteristikama (hoće li omogućiti transport u oba smjera i tako osigurati maksimalnu sigurnost snabdjevanja i potencijal tranzita gasa kroz BiH, hoće li imati mogućnost transporta hidrogena ukoliko se u budućnosti pojavi mogućnost njegove upotrebe, a što savremeni gasovodi uglavnom omogućavaju), načinu finansiranja (zaduženje države ili entiteta ili koncesija), načinu izgradnje i upravljanja (hoće li sve biti u javnom domaćem vlasništvu ili pod kontrolom domaćih vlasti ili ne), hoćemo li i dalje imati pristup ruskom gasu i mogućnost konkurentnog ugovaranja najpovoljnijih uslova snabdjevanja ili ćemo jedan (jeftiniji) monopol zamijeniti drugim (skupljim) i drugim faktorima. Ono što je ipak izvjesno je ogroman strateški značaj, jer bi Bosna i Hercegovina dobila pristup i drugim izvorima gasa, eventualno dobila i mogućnost da konačno postane tranzitna zemlja a ne samo krajnji potrošač, veliki broj građana i privrednih subjekata bi po prvi put dobio pristup ovom energentu, poboljšala bi se sigurnost i stabilnost snabdjevanja (ako istovremeno ne izgubimo pristup ruskom gasu i funkcionalnost postojećeg gasovoda i ‘istočne’ konekcije, što bi poništilo željenu diversifikaciju), omogućilo bi se znatno smanjenje zagađenja i zaštita okoliša, itd. – kaže Gavran.

Gavran smatra kako bi Južna konekcija trebala biti tek jedna od faza pune diversifikacije, koju bi slijedile ili se paralelno gradile i druge, prije svega Sjeverna, eventualno Zapadna, rekonstrukcija i modernizacija postojeće ili izgradnja nove na istočnoj granici…

– Tada bi mogli svi građani i privreda imati pristup i sigurno snabdjevanje gasom (u budućnosti možda i hidrogenom) po najpovoljnijim uslovima, uz maksimalnu konkurenciju snabdjevača i realan potencijal zarade na tranzitu gasa preko Bosne i Hercegovine. Postali bi ozbiljna karika u evropskoj gasnoj i energetskoj mreži i imali bi sve i ekonomske i ekološke benefite korištenja gasa. Južna konekcija bi bila prvi veliki korak u tom smjeru, ali ne bi smio ostati i jedini – ističe Gavran.

Uvod u veće investicije?

Ekonomist se osvrnuo i na pitanje da li je ovo moguće tek uvod u značajno veće američke investicije u BiH.

– Američke i sve druge investicije u Bosni i Hercegovini, koje donose dugoročnu korist našim građanima, ekonomski rast i razvoj, koje ispunjavaju sve zakonske i druge standarde kakvi se očekuju i od investitora u EU i drugim razvijenim ekonomijama, i koje ne ugrožavaju naše interese, zdravlje ili prirodna bogatstva, su svakako dobrodošle i da smo ikada imali povoljnije poslovno okruženje i uslove za investiranje ne bi nam trebala Južna konekcija da ih privučemo – smatra Gavran.

Zabrinjavajuće najave

Ipak, ističe da ono čemu trenutno svjedočimo u javnosti su više zabrinjavajuće nego ohrabrujuće najave.

– Naime, umjesto transparentnog procesa u kojem se ovako značajan strateški projekat priprema i realizuje u skladu sa domaćim zakonima i međunarodnim standardima, i gdje bi svakako u izgradnji trebalo u konkurentnom postupku dati priliku svim najboljim izvođačima uključujući i američke kompanije da grade gasovod (ako imaju najbolju ponudu), mi sada imamo neokolonizatorski nastup gdje se slično ranijem iskustvu s prethodnim američkim ambasadorom ‘diktira’ domaćim vlastima ‘šta je u našem interesu’ i mimo bilo kakve konkurencije i bilo kakvih detalja koji se uopšte mogu analizirati praktično najavljuje neka nedefinisana koncesija i bukvalno ‘preuzimanje’ cijelog projekta od nekih unaprijed planiranih kompanija po vjerovatno unaprijed planiranim uslovima… Zbog svega navedenog, zaista sam u najmanju ruku skeptičan, da ne kažem potpuno pesimističan prema mogućnosti da Bosna i Hercegovina sada odjednom privuče enormne kvalitetne investicije iz države iz koje ih prethodnih decenija skoro nikako nije bilo . Ukratko, treba nam Južna interkonekcija, kao i sve ostale koje su tehnički i ekonomski opravdane, treba nam energetska nezavisnost, diversifikacija, stabilnost i konkurencija na tržištu, ali nisam optimista da nam sve to mogu donijeti aktuelne najave – navodi Gavran.