Enver Krluč, zaposlenik firme Energoinvest, živo se sjeća dana od prije 34 godine, kada su Sarajevo od agresije odbranili pripadnici Teritorijalne odbrane, MUP-a RBiH i samoorganizovanih patriotskih snaga.
Špic napada
Početak agresije na BiH je dočekao kao pripadnik TO RBiH, a kasnije komandanta bataljona u 105. motorizovanoj brigadi ARBiH. Borbe su vođene na 50 metara od centra Skenderija, na širokom mostu, gdje je bio špic napada agresora. Tu se desila ključna bitka za odbranu Predsjedništva i države RBiH. Specijalna jedinica “Bosna” odigrala je značajnu ulogu, zajedno sa Teritorijalnom odbranom, opisuje Krluč.
– Mi, stariji, a ja sam 1962. godište, služili smo u JNA i imali neku vojnu obuku i iskustvo. Bili smo upoznati šta je bomba ili granata. Slutili smo šta nas čeka, ali ono što su četnici tada napravili bilo je iznenađenje za sve. Građani su tada normalno hodali gradom, nisu ni znali šta se dešava na Skenderiji – sjeća se Krluč.
Tenkovi na Skenderiji
Borbe su kulminirale oko 13 sati, a u napad su krenuli tenkovi bivše JNA, praćeni specijalcima koji su trebali zauzeti Predsjedništvo RBiH.
– Oni su išli na faktor iznenađenja, a mi smo imali obavještenje da će doći do pomjeranja JNA iz pravca kasarne na Bistriku i iz Vojne bolnice. Sve se dešavalo munjevitom brzinom. Poginuo nam je Admer Sakić, prva žrtva na Skenderiji. Jednostavno ne znaš više ni šta je to, kao da se otvorilo nebo, grmi sa svih strana – govori Krluč.
Nismo ni pomišljali da možemo biti poraženi. Jednostavno nas je nosilo srce. Nismo ni mislili šta je tenk, šta haubica, već je jedini cilj bio suprotstaviti se opasnosti i boriti se za goli život i opstanak. Tu su njih četvorica ili petorica poginula – kaže Krluč.
