Najava portala Istraga.ba da se Olga Ravasi kandiduje za ambasadora Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini s razlogom je odjeknula na političkoj i medijskoj sceni naše zemlje.

I uopšte nije nemoguće!

U dosadašnjim imenovanjima, novoizabrani američki predsjednik je, kako je sam najavio, već “popunio” više od 1.000 mjesta.

U toku su imenovanja ministara, njihovih zamjenika, direktora državnih institucija i ambasadora.

Predložio je slanje “lokaca”, kandidata koji poznaju jezik, kulturu, običaje i narod te zemlje, u niz zemalja širom svijeta.

Ovo posebno važi za zemlje Latinske Amerike.

Ravasi je na čelu organizacije “Srbi za Trampa”.

I to sve čini mnogo jasnijim.

Ali ne sigurno!

Zasigurno se zvanični Zagreb i dalje bori s Trumpovim izborom za ambasadora u Hrvatskoj. Ovo je Nicole McGraw.

“Nicole je filantrop, poslovna žena i svjetski poznata kolekcionarka umjetnina. Otvorila je svoju prvu umjetničku galeriju u Palm Beach Gardens-u 2006. godine i od tada je izgradila bazu klijenata koja se proteže širom svijeta, kao i uspješan hedž fond specijaliziran za ulaganja u likovnu umjetnost “, objavio je Trump na svojoj društvenoj mreži Truth Social 18. decembra prošle godine.

Ona je, kako se Olga nada, politički izbor čovjeka koji će od 20. januara ove godine biti 47. predsjednik SAD-a.

Kao politički izabrani, ambasadori imaju – na neki način – više slobode da obavljaju posao za koji su plaćeni od strane vlade, „udobnije“.

S obzirom da imaju “podršku” kod predsednika, birokrate iz ministarstva ne smeju da ih mnogo “zadirkuju”.

Šta će McGraw u Hrvatskoj, kako će se ponašati… vidjet ćemo.

Do sada su karijerne diplomate u Bosnu i Hercegovinu dolazile iz Washingtona.

Neki su bili nevidljivi, neki vrlo okretni. Ovi drugi su bili manje od jednog prsta i Michael Murphy je bio jedan od njih (dva).

Kada bi Ravasi zaista bila nominirana i kada bi dobila odobrenje u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, za očekivati ​​je da bi njen mandat bio, u najmanju ruku, vrlo zanimljiv.

I niko joj se ne bi više obradovao od Milorada Dodika, višestruke crne liste američke administracije.

Sada ostavimo po strani crne ili sive scenarije.

Žena još nije ni zaprošena. Ne znači da neće biti, to je u nepredvidivim i sve više neredovnim Trampovim rukama.

Ambasador Sjedinjenih Država na Kosovu, Jeff Hovenier, nedavno je iznenada napustio Kosovo. Ali i State Department.

Svoj prvi ambasadorski mandat završio je prekidom sa diplomatijom!

Vratio se u svoj Seattle, država Washington, i bavi se privatnim pravom.

Iako je bio okretan, odlučan, a ponekad i tvrdoglav, nije uspio!

U Washingtonu za to okrivljuju premijera Albina Kurtija. Tvrde da ga je sabotirao, oslabio, potkopavao…

SAD uvele sankcije Kosovu!

I čitav niz restriktivnih mjera.

Kosovari, poznati po ljubavi prema Americi, sa punim pravom i svešću da su im neizmerno dužni, nisu okrenuli leđa Americi, ali nisu ni svom premijeru.

Kurti i njegova stranka Samoopredjeljenje su najpopularniji.

Izbori će biti idućeg mjeseca, kampanja je u punom jeku i Kurti očekuje (najmanje) 50 posto glasova!

Šta se nije desilo od nezavisnosti ove zemlje.

Kako je Kurti “sabotirao” Hoveniera, samo on zna.

Ako ga je sabotirao.

Ali istina je da se njih dvoje uopšte nisu slagali.

S druge strane, Kristofer Hil je u Beogradu – na odlasku.

Džo Bajden ga je vratio iz penzije da bi ga poslao u Beograd.

Hil je bio odlučan, oštar, oštar protivnik velikosrpske politike.

I odlazi kao najverniji Vučićev saradnik čija supruga “lajkuje” objave predsednika Srbije na društvenim mrežama!

Osim što je iskoristio svaku priliku da pohvali Vučića, Hil nije uradio ništa. Ali baš ništa. Vučić, s druge strane, zaista jeste. Sada počinje strateški dijalog sa SAD. Nešto o čemu BiH i njeni zvaničnici i ne sanjaju.

Istina, Hill jeste stavio postulate američke politike (na Zapadnom Balkanu) pod velikim znakom pitanja.

Čak i sam Vučić kaže da je “u džepu”.

Dakle, svako može biti ambasador.

I Trump sa svojim prethodnim nominacijama to pokazuje.

I Bajden je to dobro pokazao.

Pitanje je kako će se političari postaviti na terenu.

Do sada su ambasadore koristili kao “štit”.

“Pa ne bismo glasali za (Marinku Čavaru), ali su nam Amerikanci rekli da glasamo.” (A onda Amerikanci kažu da to nisu rekli!)

…

Još jednom – Predsjedništvo BiH može odbiti sporazum.

To bi bilo ogromno, ali ni prvi ni posljednji diplomata koji nije prihvaćen u zemlji domaćinu.

A može se desiti da ne bude ni ambasador (u Bosni i Hercegovini).

Kad smo kod ambasadora, ovdje postoji jedan detalj o kojem vrijedi razmisliti.

Maureen Cormack postala je ambasadorica SAD-a u BiH prilikom zamjene dva američka predsjednika.

Jedan ju je predložio, prošla je proceduru… a onda se promijenio predsjednik. Došla sa druge zabave, nakon osam mjeseci čekanja došla je u Sarajevo.

Kraj mandata predsjednika označila je stavljanjem Dodika na “crnu listu”.

A onda je nagrađena pozicijom u Vijeću za nacionalnu sigurnost Donalda Trumpa.

Možda taj 4S-ambasador ne bi bio tako loš scenario.

Pa da vidimo od kakvih su jappija napravljeni naši!