Majke Srebrenice su se za Rezoluciju o genocidu u Srebrenici borile godinama prije nego što su je pojedini političari odlučili bez imalo stida i srama zloupotrijebiti i pretvoriti u predizbornu priču.

Još 2019. godine otišle su u Njujork, sastale se s generalnim sekretarom UN-a Antoniom Guterešom (Guterres) i tražile pokretanje procesa za usvajanje Rezolucije. Munira Subašić je jasno rekla: „Majke su pokrenule Rezoluciju“. O njihovoj borbi svjedočila je i Kada Hotić, govoreći o nastojanju Majki da se pitanje Srebrenice podigne na najviši nivo pred Ujedinjenim nacijama.

Vanjska politika

I onda danas slušamo Elmedina Konakovića kako govori da je Rezolucija bila ideja Denisa Bećirovića!? Bez i da trepne tu laž izgovara u izbornom videu NiP-a kojim objašnjava zašto Denisu treba dati još jedan mandat u Predsjedništvu BiH.

Bećirović na skupu SDP-a u Tuzli ne govori samo o vanjskoj politici koju je vodio. Rezoluciju, Cvijet Srebrenice u Njujorku i njegovo postavljanje u evropskim gradovima predstavlja kao vlastiti politički rezultat. To više nije pitanje zasluga. To je otvorena zloupotreba Srebrenice u kampanji. Kada govorimo o otvorenoj rani Bošnjaka, to je dno dna političkog izbornog marketinga.

Bećirović jeste imao obavezu da kao bošnjački član Predsjedništva BiH učestvuje u diplomatskim aktivnostima oko usvajanja Rezolucije. To mu je bio posao i politička i moralna obaveza. Dobro je što je radio, što je država radila, što je diplomatski posao završen.

Ali nemojmo od izvršavanja dužnosti praviti stvaranje historije. Rezolucija nije počela od Bećirovića. Rezolucija nije njegova ideja. Konaković kaže: Bećirovićeva ideja. Bećirović kaže: moji rezultati. I tako zajedno prave politički narativ u kojem Majke Srebrenice i 8.372 žrtve genocida nestaju iz prve rečenice.

Otvorena rana

Srebrenica nije otvorena rana samo kada je treba braniti od Dodika, Vučića i negatora genocida. Srebrenica je otvorena rana i kada je neko, uoči izbora, pretvara u vlastiti politički bilans. Srebrenica je naša vječna otvorena rana. Majke nisu čekale funkcije, mandate i kampanju. One su otišle Guterešu. Bećiroviću se može reći da je radio svoj posao. Ali ne pripada mu autorstvo nad idejom žrtava. Konaković može hvaliti svog političkog partnera, ali nema pravo zbog kampanje prekrajati historiju Srebrenice.

Obojici treba jasno reći. Rezolucija o genocidu u Srebrenici nije vaša, nije vaš rezultat, vaš brend ni vaš izborni materijal. I nije vaša ulaznica za još jedan mandat! Iza Rezolucije nisu vaši politički slogani. Iza Cvijeta Srebrenice nisu vaše kampanjske fotografije. Iza svega toga stoje mrtvi. Stoje Majke. Stoje bijeli nišani. Stoje tri decenije borbe za istinu. Ko to u izbornoj kampanji pretvara u vlastitu reklamu, dotakao je političko dno.

Hag je dao pravni temelj

Ne može jedan Denisov mandat izbrisati tri decenije borbe Majki Srebrenice, porodica žrtava, preživjelih, aktivista, istraživača i institucija, ljudi koji su neumorno tragali za masovnim grobnicama, otkopavali ih. Bošnjačka politika se za pitanje Srebrenice u međunarodnim institucijama borila od 1993. godine. Presude Haškog tribunala i Međunarodnog suda pravde dale su pravni temelj bez kojeg ne bi bilo moguće ono što je 2024. godine urađeno u Generalnoj skupštini UN-a.