U javnom prostoru često slušamo o femicidu, ubistvu žena počinjenom od strane muškaraca, koji se s pravom tretira kao ozbiljan društveni problem i oblik rodno zasnovanog nasilja. Međutim, nameće se pitanje: kako nazivamo situacije u kojima žene usmrte muškarce – svoje muževe, partnere ili članove porodice?

Statistike pokazuju da su muškarci češće počinioci, ali nisu rijetki ni slučajevi kada upravo žene podignu ruku na svoje partnere. Takvi događaji uglavnom se nazivaju „porodično nasilje“, „porodična tragedija“ ili „ubistvo“, dok se izbjegava da se o njima govori u terminima rodno zasnovanog nasilja.

Zašto? Da li zato što je društvo naviknuto da muškarac bude počinilac, a žena žrtva? Ili zato što još uvijek nismo spremni priznati da nasilje nema spol i da svaka žrtva zaslužuje jednaku pažnju, bez obzira da li je riječ o ženi ili muškarcu?

Ako želimo pravednije i sigurnije društvo, onda moramo jednako osuditi svaki oblik nasilja u porodici i partnerskim odnosima. Jer nasilje nije „žensko“ ili „muško“ pitanje – nasilje je problem svih nas