U Republici Srpskoj će, praktično, za sedmicu biti održani ponovljeni izbori za predsjednika ovog bh.entiteta.
Podsjetimo, prijevremeni izbori će biti održani 8.februara nakon što su zbog brojnih utvrđenih nepravilnosti poništeni na 136 biračkih mjesta u 17 izbornih jedinica.
Trenutno opozicioni kandidat Branko Blanuša (SDS) ima 6.245 glasova prednosti u odnosu na kandidata vladajuće većine Sinišu Karana (SNSD) i sigurno je da slijedi neizvjesna borba.
S obzirom na to da se naredni izbori raspisuju već u maju, postavlja se pitanje koliko je produktivno za opoziciju da ostvare pobjedu, ako se zna da nemaju parlamentarnu većinu.
Politički analitičar i novinar, Faruk Kajtaz u komentaru za „Avaz“ kaže kako izbori za predsjednika u entitetu RS nemaju veliku praktičnu težinu.
– Ali, imaju ogromnu političku težinu s obzirom na to da predsjednik entiteta raspolaže sa ogromnim budžetom kojeg je naravno samom sebi dodijelio Dodik, a s druge strane to je vrlo važna politička funkcija koja bi mogla osnažiti opoziciju i preko koje bi opozicija mogla djelovati na jedan puno vidljiviji i značajniji način – Kajtaz.
Zarobljena država
Kaže kako je to Dodiku savršeno jasno i da se , zapravo, zbog svega toga on grčevito bori da njegov čovjek, kako navodi, ostane na toj poziciji.
– Nije bitno da li opozicija sutra može izglasati nekog novog premijera kojeg će predložiti neki budući predsjednik, bitno je da opozicija u RS-u, konačno, izađe iz tog sindroma zarobljene države koju je, naravno, zarobio Dodik sa svojom klikom i da se politički predstavi kao faktor koji donosi odluke i samim tim, naravno, utiče na političke procese ne samo u entitetu RS već i na nivou BiH.Osim toga i 48 sati u politici nekada zna biti jako puno. Prema tome, ne treba govoriti da to nema nekog smisla, jer to upravo ide Dodiku na ruku. Sutra predsjednik može dovesti u pitanje da li je neko uopšte mogao predložiti mandatara za entitetskog premijera. Odgovorno tvrdim, iz svoje dugogodišnje novinarske prakse i praćenja političkih zbivanja, a na kraju krajeva nešto znam o tome, da gospođa Trišić- Babić nije imala nikakvog ustavnog osnova da bilo koga predlaže – iznosi Kajtaz.
Podsjeća da entitetski Ustav ne poznaje nikakvog vršitelja dužnosti predsjednika RS, a jedini koji su to, navodi, mogli napraviti su dva potpredsjednika.
– Mi smo tako lako pristali na tu ideju, ne samo politička domaća scena, stranke „trojke“ i ostale, već i međunarodna zajednica na neku vrstu neustavnog, nelogičnog rješenja s nejasnom idejom da bi Dodik trebao ublažiti svoje stavove da mu se nešto, eventualno, da pa će on ublažiti svoju retoriku. Upravo se događa suprotno – smatra Kajtaz.
Eventualna pobjeda
Prema njegovom mišljenju ovo su sudbonosni izbori u manjem bh.entitetu.
– Ako kojim slučajem opozicija dobije predsjednika RS, mislim da će joj to umnogome otvoriti vrata i za eventualnu pobjedu na općim izborima, a to bi onda značilo potpunu promjenu političke paradigme i narativa u entitetu RS, koja je zarobljena politikom Milorada Dodika, SNSD-a i kruga ljudi oko te stranke. Zapravo, to nije samo ta stranka, to je jedna politička klika koja je zarobila političku scenu ne samo u entitetu RS, već i u cijeloj BiH, pa možda, čak, u regionu ukoliko razmatramo odnose sa Beogradom, Zagrebom i na kraju krajeva Budimpeštom. Prema tome, izbori su vrlo važni i važno je ko će biti predsjednik entiteta RS, bez obzira o kojem se vremenskom periodu radi -mišljenja je naš sagovornik.
Ocjenjuje da je to sudbonosno pitanje na kojem opozicija ili dobija kredibilitet i zamah ili se jednostavno ponovo gubi u nejasnim vizijama, raskomadanosti i nepostojanju ideje.

