Riječi njezinog ponosnog brata, Jusufa Jamakosmanovića, prenosimo u cjelosti:
Još se sjećam svoje radosti kada sam kao devetogodišnjak saznao da ću dobiti sestru. Mislim da me je čitava zgrada čula kako sam skako i vrištao od sreće. Nisam ni sanjao da će ta mala beba zbog koje sam i ja odjednom dobio milion obaveza jednog dana evoluirati u neiscrpni izvor inspiracije.
Ova moja mala seka nije samo porasla u divnu ženu, već se popela na izuzetne visine na svom odabranom putu. Danas, s ogromnim ponosom i oduševljenjem, objavljujem da je ona službeno doktor medicine, pravi svjetionik upornosti, izdržljivosti i posvećenosti.
To ne bi bilo ništa posebno da je ona imala put običnog studenta, ali nije. Ona je dokaz moći napornog rada i izdržljivosti. Vidio sam kako se mučila, ne samo sa udžbenicima, već i sa težinom odgovornosti odraslih, i blistavim haosom majčinstva. Ne bi bilo pretjerano reći da je izazvala društvena očekivanja, balansirajući svoje uloge supruge, majke i studentice medicine.
Pokazala nam je da snovi nemaju vremenski okvir. Da upornost nije samo apstraktna ideja, već praksa, svakodnevna posvećenost samopoboljšanju. Njen put bio je prepun izazova. Govorili su joj da će biti previše teško, da nema ništa od tog fakulteta nakon udaje, da su njene odgovornosti prevelike, te da neće moći završiti medicinu sa dvoje djece. Ipak, svima je dokazala da nisu u pravu, ne samo riječima već svojom nepokolebljivom odlučnošću.
Uprkos dugim noćima, iscrpljenosti i naizgled nepremostivim izazovima, moja sestra se borila. Borila se jer je imala viziju sebe koja je bila jača od bilo koje prepreke. Borila se, gorjela od strasti koju joj je usadio naš rahmetli babo, strast za medicinom i pomaganjem drugom.
Moja seka nosi naslijeđe našeg rahmetli babe, čovjeka medicine, s izvanrednom gracioznošću i časti. Njeno postignuće je potvrda njegovog nepobjedivog duha koji nastavlja živjeti u njoj. Ista nepokolebljiva posvećenost i neumorna potraga za znanjem koju je naš babo utjelovio, vidim u njoj. Ona je njegova prava nasljednica, ne samo po profesiji već i duhom.
Ponosan sam na svoju seku, doktoricu. Ova prekretnica nije kraj njenog puta već novi početak.
Moja seka, moj heroj. Ponosan sam na tebe, i znam da bi i babo bio neizmjerno ponosan.
Voli te braco 
