U posljednje vrijeme intenzivirane su aktivnosti na destrukciji bošnjačkog nacionalnog identiteta.

U Bosni i Hercegovini, Sandžaku, te Crnoj Gori, pojavljuju se ličnosti koje osporavaju nacionalno ime Bošnjak, piše Politicki.ba.

Kako bi javnost bolje razumjela neke od tih aktivnosti, evo šta piše u Memorandumu 2 Srpske akademije nauka i umjetnosti:

“Srpska politika suočava se s problemom rasta broja Bošnjaka u BiH i Sandžaku. Ono što nismo uspjeli postići ratovima, potrebno je na druge načine provoditi u miru kako bi se smanjio broj Bošnjaka. Jedan od načina je da se unutar tog korpusa pojavljuju ideje o drugačijem izjašnjavanju na popisu, poput Bosanac, Hercegovac, Musliman i slično.

U tu svrhu potrebno je pronaći istaknute bošnjačke intelektualce i osigurati im medijski prostor i sredstva kako bi ove ideje plasirali među običnim svijetom. Cilj je da ovo poprimi veće razmjere kako bi u konačnici ta podjela unutar bošnjačkog korpusa dovela do toga da Srbi u BiH i Sandžaku budu najbrojniji narod na popisima.

Time bi se otvorio put za proglašavanje Bosne srpskom zemljom, po istom modelu kao Crna Gora”, stoji u ovoj platformi.

Prvi Memorandum SANU doveo je do genocida u Bosni i Hercegovini, razaranja Vukovara i Dubrovnika, pogroma i progona albanskog stanovništva Kosova…

Drugi Memorandum, nastao 2010. godine, navodi da se njegovi ciljevi ne moraju nužno ostvariti ratom.

Umjesto toga nalaže se hibridni rat.

Prema analitičarima i novim medijskim prikazima, Memorandum 2 djeluje kao strateški dokument velikosrpskih aspiracija prilagođen novim okolnostima u regionu, s nizom preporuka i metoda koje bi, po autorima, trebalo da realizuju dugoročne ciljeve u regionu.

Memorandum 2 sadrži devet glavnih tačaka / smjernica. Relevantne su naročito one koje se odnose na destabilizaciju susjednih država, pitanje Sandžaka i islamskih / bošnjačkih zajednica.

Predlaže se da se vlade susjednih zemalja destabilizuju, da se provocira unutrašnje nezadovoljstvo i nemiri. Time bi se, kako autori tvrde, oslabio pritisak i “oštrica optužbi protiv Srbije”.

Jedan od ciljeva je umanjivanje odgovornosti Srbije za ratne zločine i razaranja; kroz mehanizme potjernica, optužnica i “montiranih sudskih procesa” protiv državljana BiH, Hrvatske i Kosova — pokušaj stavljanja Srbije i žrtava „u isti koš“.

Memorandum predlaže da se insistira na “konstitutivnosti Srba” u zemljama regiona (Hrvatska, Crna Gora, Kosovo), te integraciju srpskih zajednica u “unitarnu svesrpsku zajednicu”.

Kao jedna od metoda navodi se i medijsko fabrikovanje afera protiv Bošnjaka / muslimana — kako bi se javnost u regionu uvjerila da je islamski / bošnjački element “izvor nestabilnosti, radikalizma, potencijalnog terorizma”.