Piše: Almasa Hadžić

Zukan Helez je u očima godinama ubijanog i ponižavanog  Bošnjaka  “zvjezda dana”, “zvjezda mjeseca”, “zvjezda godine”…

Zvijezda, jer se na sastanku Trojke, HDZ-a i SNSD-a “na najvišem nivou” održanom jučer u Konjicu, jedini odvažio da “muški otrese” kabadahiju zvani Milorad Dodik, inače predsjednika entiteta Rs.

Ostavimo po strani razloge zbog kojih je sastanak bio sazvan, ucjene, talove, rušenje institucija države, političke podvale itd.

O njima, uglavnom, sve znamo.

Ali to da se Dodik toliko okuražio pa da u oči učesnicima sastanka, Bošnjacima, naravno, psuje genocid, to je već ono u čemu je Dodikov bezobrazluk prevazišao i njega samog.

Ko je kome “pominjao” mater na ovom sastanku to više nije ni važno.

Važno je da su sve one, na sastanku prisutne bošnjačke političke “uzdanice”, na čelu sa Zukanovim partijskim šefom, dok im je Dodik psovao genocid, vrijeđao ih i ponižavao, smirivale “zavađene strane” to jest Heleza i Dodika, baš kao da je u pitanju bila svađa zbog seoske međe, a ne uvreda samih njih kao pripadnika bošnjačkog naroda.

I nakon “smirivanja” nastavili sastančiti, kao da je s njima sjedio kakav uvaženi akademik, a ne čovjek koji je samo koji minut ranije urinirao po najvećoj bošnjačkoj rani – žrtvama genocida u Srebrenici.

Heeeej!

Šta bi se, zapitajmo se, dogodilo da nekakav politički zvaničnik dok sastanči sa  predstavnicima naroda nad kojim je počinjen holokaust, onako, kabadahijski, počne psovati, vrijeđati, ustvari urinirati po žrtvama holokausta?!

Šta bi bilo?!

Taj koji bi takve uvrede pokušao da izgovori, osim što bi bio “nogiran” iz vidokruga žrtava, u historiji bi za sva vremena bio obilježen kao neko ko podržava zločin holokausta.

U bosanskom slučaju, kao neko ko podržava zločin genocida.

Zukan Helez je oštro reagirao na Dodikove uvrede.

Uspravio je glavu i načinom na koji mu se usprotivio stavio Dodiku do znanja da pred njim ne stoji Bošnjak zarobljen u julskoj koloni prije 28 godina koji, negdje u Pilici, Petkovcima, Novoj Kasabi ili Viškovićevim Milićima, čeka svoj red za metak.

Vokabular kojim je Helez reagirao na Dodikove uvrede, naravno, nije bio diplomatski, ali obzirom da Dodika, kako ljudski, tako i politički, nije odgojao akademski narativ, nije ni mogao a ni trebao biti drukčiji.

Milorad Dodik je siledžija koji se ustremio na državu za koju je proliveno toliko nevine krvi, siledžija koji kad osjeti da je “meko” ne preza da pokaže otrov mržnje koji u sebi nosi spram onih koji ne pripadaju njegovom soju, a što mu se redovno odbijalo i još uvijek odbija na “kratak fitilj”, “temperament” i slične izmišljotine.

Da je na sastanku u Konjicu “bošnjačka reprezentacija” (ne pikam tu sluntu zvanog Forto), u trenutku kad se Dodik ustremio na krv žrtava genocida, na Nurinu, Hajrinu, Hatidžinu, Ajkinu, Munibovu, Šuhrinu i inu djecu koju su u genocidu poubijali zločinci njegovog naroda, kažem da je ta “reprezentacija”, dok im je ovaj psovao genocid, istog trenutka napustila prostor u kome su sastančili, to bi se bez daljnjeg smatralo prvom “crvenom linijom” preko koje Dodik, ipak, nije  mogao preći.

Ustvari, nije mu bilo dozvoljeno da prekorači.

Ovako, obraz im je, koliko, toliko spašavao Zukan Helez.

To da nisu napustili sastanak, Milorad Dodik će smatrati oprostom za izrečeno.

P.S.

Rekoše da je, nakon Dodikovih uvreda, sastanak, navodno, napustio Kemo Ademović. Srebreničanin.

Politički.ba