Tri decenije od rata i 25 godina nakon što je njegov otac prijavio minska polja u blizini sela, Elvedin Ćato sa strahom dolazi u Trnovu ravan kod Čajniča, selo u kojem je odrastao.

Predstavnici BH MAC-a s Pala prije 12 godina obišli su teren, fotografirali mine, vidljive i golim okom, najavili dolazak deminera. Uprkos stalnim apelima, ni do danas nisu došli.

Crna statistika

– Nikad niko nije doš’o. Gdje sam naš’o onaj PROM (Potezna rasprskavajuća odskočna mina – jedna od najopasnijih, op.a.), stoji i danas. Služio sam vojsku u Titovoj gardi i znam šta je to, ali ne bih se upušt’o. Stotinu metara od moje kuće poginuo je komšija Komlenović. Oko kuće su četiri minska polja, imanje je opasano u potkovicu s minskim poljima i kad dođeš s djecom to je vrlo opasno. Strepiš k’o od zmije. Nema volje ni interesa da se deminira, jer se sve gleda – ovo su moji, ovo su vaši, a mi smo svi naši – kaže Ćato.

Prema posljednjim izvještajima Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC) iz januara ove godine, 774,69 kvadratnih kilometara ili 1,5 posto od ukupne teritorije države, smatra se sumnjivom površinom. U operativnoj upotrebi i dalje je 8.415 zapisnika kojima su označena minska polja ili pojedinačna eksplozivna sredstva. Procjenjuje se da u BiH postoji još gotovo 170.000 mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava, što predstavlja direktnu prijetnju za više od 93.000 stanovnika u 118 općina.

Rusmir Hanić, jedan od vodećih stručnjaka za deminiranje i osnivač prve privatne kompanije za deminiranje u BiH procjenjuje da će ova zemlja ostati zarobljena minama u narednih najmanje 50 godina. Kaže da je proces deminiranja počeo 1996., kada je osnovan UN MAC koji je koordinirao proces urgentnog deminiranja uglavnom važne saobraćajne, elektroenergetske i komunalne infrastrukture i kada su „strane u sukobu“ dobile obavezu da uklone svoje mine. Bio je to period snažne međunarodne pomoći, prisustva brojnih međunarodnih organizacija, tendera koje je, prvi put, finansirala i Svjetska banka.

Stanje se mijenja

– Ubrzo se stanje mijenja formiranjem BH MAC-a. Zapošljavaju se politički podobni i potrebni, posebno bivši oficiri JNA, odnosno „strana u sukobu“ u BiH, a sve se radi s ciljem da namijenjeni novac bude podijeljen na RS i FBiH. Na čudan način International trust fund iz Slovenije preuzima ulogu fonda za sakupljanje novaca za deminiranje. Kada im je u centru u Sloveniji poginuo određen broj osoblja, rastavljajući vjerovatno minu „Goraždanku“, to se prikrilo. Kako je mina dospjela tamo i zašto je rastavljana, a ne po pravilima uništena, niko do danas ne zna. Uglavnom, stvara se infrastruktura za pranje novca i neučinkovitost deminiranja – kaže Hanić.

Nova metoda

Uprkos značajnoj međunarodnoj pomoći, stanovnici BiH i danas ginu od mina. Hanić navodi da gotovo pola miliona građana živi u blizini sumnjivih područja. Kako bi „spasila obraz”, dodaje, međunarodna zajednica je uvela novu metodu smanjivanja sumnjivih površina.

– U zadnjih 12 godina, metodom otklanjanja sumnje pogledom, sumnjive površine su sa 4.200 smanjene na današnjih manje od 800 kvadratnih kilometara. Time su neefikasnost, nerentabilnost i loša produktivnost po angažovanoj jedinici značajno smanjeni. Sigurnost takvog zemljišta apsolutno je izostala. Otklanjanje sumnje u zemljište pogledom je istinska ironija struke i deminiranja. BiH je jedna od najvećih praonica novca u deminiranju, za što postoje dokazi i sudske presude, a povlačenje donatora je razumljivo, jer je zloupotrijebljeno. Civilna zaštita i OSBiH ostaju jedini perspektivni kapaciteti za uklanjanje mina. Odgovor na realnu opasnost bit će na nivou kartonske obavijesti: „Pazi ledenice” – ističe Hanić, te dodaje da je za efikasno deminiranje potrebna politička odluka i povratak struke u sistem.

Od rata do danas 625 poginulih

I 30 godina nakon rata građani BiH ginu u eksplozijama mina. U minskim nesrećama nakon rata poginulo je 625 osoba. Tokom obavljanja humanitarnog deminiranja u BiH život su izgubila 53