Šta ako naš satelit (Mjesec) ima blizanca?
Kako bi izgledalo da na nebu se vide dva mjeseca?
Kako bi drugi satelit (Mjesec) utjecao na plimu i oseku?
Da li bi se ikad ova dva satelita sudarila?
Uz Mjesec, Zemlja ima još jednog mjesečevog protioca mali asteroid koji se kreće oko njega. Ali za sada je toliko mali da se može smatrati kvazi-satelitom naše planete. Pri formiranju olanete Zemlje, astronomi govore, postaojala su dva satelita. Nastali su kao portoplanet veličine Marsa koji se zabio u Zemlju i razbio se na sitne komade.
Šta se tačno dogodilo da Zemlja ima još jedan satelit oko svoje ose?
Pretpostavimo da bi naš drugi satelit (Mjesec) bio širok oko 1000 kilometara i oko jedne trećine trenutnog (stvarnog) Mjeseca. I ako bi bio na istoj udaljenosti od Zemlje, baš kao i prvi satelit koji je satelit (Mjesec) imao prije 4,5 biliona godina:
Pitanje: Da li bismo mogli vidjeti dvostruki Mjesec sa Zemlje?
Odgovor: Da mogli bismo vidjeti i drugi Mjesec na nebu, ali taj drugi Mjesec bi bio oko tri puta manji od prvog Mjeseca.
Zajedno sa ova dva Mjeseca, na Zemlji bi se pojavile velike plime i oseke. Novozahvaćeni Mjesec bi imao manji plimni efekat od prvog Mjeseca. Ali plimna sila oba satelita bi stvorila velike vodene talase na okeanima. Iako ti vodeni talasi bi bili veliki, ne bi predstavljali veću opasnost za ljude.
Drugi satelit bi mogao ostati u Zemljinoj orbiti desetinama miliona godina. Ako bi se prvi Mjesec udaljio od Zemlje došlo bi do destabilizacije orbite drugog Mjeseca. Tada bi se dva satelita mogla sudariti usporeno, kao i prije 4 milijarde godina. Budući da bi se polako kretali jedni prema drugima ostaci suadara ne bi se vraćali na Zemlju. Mali Mjesec bi se rasporšio po našem Mjesecu kao dodatni sloj čvrste kore. Nastale bi nove planine, brda i smrvljene stijene vidljive sa bliže strane našeg Mjeseca i bile bi podsjećanje da je tu nekad bio i drugi satelit.
Šta ako je slučajno drugi satelit iste veličine kao i prvi i da se okrene oko Zemlje na polovini lunarne udaljenosti?
Drugi satelit (Mjesec) bi proizveo plimu i oseku 8 puta veću u odnosu na stvarnu. To bi natjeralo ljude da se udalje od obalnih područja, jer bi razlika između oseka, u ovom slučaju i stvarnosti, dostigla 300 metara. Stalno plime i poplave smanjivalo bi naseljeno područje na Zemlji. Kada bi se prilagodili ovakvom svijetu uživali bi u noćnom nebu sa prekrasnim dvostrukim Mjesecom.
Slika. Eksplozija sudara dva satelita (Mjeseca)
Drugi satelit bi izgledao veći zbog svoje bliže orbite. Mjeseci bi imali različite faze što znači da bi morali smisliti drugi način mjerenja Mjeseca. Dva Mjeseca bi se polako udaljavala od Zemlje i na kraju bi se sudarili jedno u drugo i nastala bi eksplozija suadara. Takav sudar bi prouzrokovao ostatke meteorita koji bi se vratili na Zemlju i mogli bi izazvati velike opasnosti po čovječanstvo. To znači da ti ostaci meteorita ne bi mogli napustiti Zemljino gravitaciono područje, neki bi kružili oko Zemlje. Otpad meteora koji ne padnu na Zemlju, na Zemljinoj orbiti stvorio bi se novi satelit, tj novi Mjesec. To bi značilo ponovo rađanje novog života na Zemlji.
Relativna matematika opisuje da ubrzanje u tački na površini Zemlje uslijed Mjesečeve gravitacije malo se razlikuje od ubrzanja u središtu Zemlje, zavisi od toga da li je tačka bliža ili dalja od Mjeseca. Vektorska razlika između dva Mjeseca je ubrzanje plime i oseke. Ovo predstavlja varijaciju diferencijalnih gravitacionih ubrzanja na površini Zemlje koja uzrokuje ispupčenje vode na bližoj i daljoj strani Mjeseca (plime i oseke se osjećaju u cijelom tijelu planete).
Slika. Diferencijalno ubrzanje oseke zbog dva suprostavljena satelita. Rezultjuće vektorsko polje ima približno dvostruku veličinu polja zbog jednog satelita
Izvor: NASA’s Goddard Space Flight Center-video