Piše: Almasa Hadžić
U narodu je poznat po nadimku “Kinez”. Zovu ga još i “podrinjska pčela”. Živi u selu Snagovo na području Zvornika iz koga je početkomn agresije sa majkom i bratom protjeran kao četrnaestogodišnji dječak. Imao je deset godina kada je ostao bez oca.
U Snagovo se vratio 2000. godine .
Dok je živio u izbjeglištvu, završio je ugostiteljsku školu. I kao učenik, gdje god bi ga ko zovnuo da nešto uradi, pomogne, odazivao se trčeći.
Često bi, dok je bio u izbjeglištvu, priča u razgovoru za Politicki.ba, znao zaraditi “nešto za hranu” i tako obradovati majku. Zbog “malo kosih očiju” kaže kroz smijeh, od onih sa kojima je radio dobio je nadimak Kinez.
I nije se ljutio.
Zove se Nurif Čivić, humanitarac koga poznaju svi gladni, nemoćni, bolesni širom Podrinja, Semberije, ali i oni “dalje od Podrinja” i u čije postupke, namjere, djela nikad niko posumnjao nije.
Jer, kažu u Podrinju “Kinez je samo jedan”.
“Šta ću, ja sam takav čovjek. Ljudi zovu, neko nema šta za ručak svojoj djeci, neko nema za lijekove, onome izgorela kuća, onaj nepokretan, onaj slijep, bolesni starci u kući nema im ko ni čašu vode dodati, onaj treba do doktora u Zvornik, u Tuzlu, a nema novca kartu da plati, a kamo li da kupi lijekove…
Velika je ljudska muka kad u nju duboko zavirite, ali je velika i ljudska dobrota ako hoćete da je vidite”, kaže Kinez na početku razgovora za Politicki.ba moleći nas da ga previše ne hvalimo jer on, sve što radi “radi u ime Allaha” i uz pomoć dobrih ljudi, većinom Podrinjaca koji žive širom svijeta.
Nurif Čivić Kinez osnivač je Udruženja “Srcem za Podrinje” Zvornik -Snagovo, čiji je slogan: “Nečije malo nekom znači mnogo”.
Udruženje je osnovao s ciljem da pomaže povratnicima kojima nema ko pomoći, ali i drugim ljudima u nevolji, a kome su se, ubrzo po osivanju, pridružili mnogi volonteri iz njegovog, ali i okolnih zvorničkih sela.
Danas, na Međunarodni dan borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti koji se obilježava širom svijeta, Nurifa smo zatekli upravo dok je žurio da odnese pomoć jednoj porodici u selo Kamenica kod Zvornika.
Kaže da je njemu i njegovim dvadesetak volontera, mahom učenika osnovnih i srednjih škola iz Snagova i okolnih sela, svaki dan borba protiv nekog vida siromaštva, za koju mu je osim “Allahove nagrade” u koju vjeruje, najveća nagrada kad vidi zadovoljno lice onog na čija vrata pokuca, donese hranu, lijekove, medicinske potrepštine, doveze neophodni dio pokućstva, obezbjedi ogrijev za zimu…
“Teško je gledati suze zahvale ljudi kojima ste donijeli pomoć. Provre iz njih njihova nevolja.
Ispraća vas iz kuće neka nana, jedva hoda, a niz obraze joj se slijevaju potoci suza, što od radosti što ste joj pomogli što od tuge zbog stanja u kojem je.
Zadovoljstvo je, bar na trenutak, obradovati nekog kome je život pretvoren u neimaštinu, tešku tugu, bolest.
A ja, opet, kažem, sve ovo ne bih mogao raditi da nije dobrog svijeta koji mi vjeruje i koji zna da će ono što je darovao javno ili tajno, otići tamo gdje je namjenjeno”.
Išao sam neke godine po dva, tri mjeseca u Evropu, da šta zaradim, ali ja dok tamo radim, mislim šta je s ovog našeg svijeta, pomaže li ko nekom za koga znam da je sve izgubio, da je bolestan.
Nisam mogao ostati.
Allah daje nafaku, a i snagu. Eto, koliko je bila snažna epidemija korone, ja sam stalno hodao, nosio svijetu humanitarnu pomoć koja bi stigla iz inostranstva, ali me je korona zaobišla. Pa i to je nagrada”, priča za Politicki.ba Nurif Čivić Kinez za čije poštenje, vrijednoću i dobrotu zna svaki Podrinjac.
Priznaje da bi mu daleko lakše bilo u njegovom humanitarnom radu da ima neko stalno zaposlenja, ali da je to, u uslovima, kao i kraju u kome živi veoma teško postići.
Podrinjci koji su čuli za Kineza, kao i ljudi iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine, a koji, mahom, žive u inostrastvu, posebno u mjesecu Ramazanu, redovno šalju sredstva kako bi, u vrijeme mjeseca Ramazana, obezbjedili iftare mnogim povratničkim porodicama.
Kaže da ne može nabrojati koliko hiljada iftara je svih ovih godina odnio na kućna vrata povratnika u podrinjskim selima.
Opet, čim se na Facebook stranici Udruženja “Srcem za Podrinje” pojavi nečija nevolja, kaže Kinez, mnogi koje zna i koje ne zna, sa raznih strana svijeta, zovu i pitaju kako mogu pomoći.
Kad se na putevima podrinjskih sela pojavi “golf 2” svi znaju da to, sigurno, Kinez dovozi, jal’ paket hrane, jal’ slatkiše i školski pribor za djecu, jal’ neku novčanu pomoć, jal’ ide da “snimi” stanje u porodici koja moli da joj se pomogne, jal’..
“Moji volonteri su djeca koja samnom krenu kako bi dali svoj doprinos u ovom humanom poslu.
Gdje god da ja krenem oni hoće samnom. Oni su, ja to već vidim, budući čestiti i vrijedni humanitarci”.
Nurif Čivić Kinez je poznat kao čovjek koji vjeruje u Allahovo određenje i Njegovu nagradu.
Godinama je član džematskog odbora u Snagovu, ali to nije prepreka da, kao humanitarac, pokuca na vrata nekog od pravoslavaca u svom ili susjednom selu, kako bi im uručio neophodnu pomoć.
I niko mu, nikad, zbog toga nije prigovorio.
“Pa zar bi mi ljudi vjerovali da, one koji su u nevolji, dijelim po tome kome se Bogu mole.
Nisam ja taj čovjek.
Onaj ko je gladan – gladan je zbog toga što nema, a ne zbog toga kako mu je ime”, kaže na kraju razgovora za Politicki.ba Nurif Čivić Kinez.
Onaj ko je samo jednom sreo Kineza sa Snagova kod Zvornika, lako mu je shvatiti definiciju ljudske dobrote i poštenja.
Politički.ba
