1. Prije gotovo deset godina govorili ste da će budućnost energetike biti u tome da kuće i zgrade proizvode vlastitu energiju. Danas smo u 2026. godini. Jesmo li stigli tamo gdje ste tada očekivali ili je Bosna i Hercegovina izgubila deset godina?
Distribuirani izvori energije jesu budućnost i to vidimo širom svijeta. Ono što je danas važno dodati je to da, pored distribuiranih izvora energije, moramo spomenuti i distribuirane sisteme skladištenja energije. Bosna i Hercegovina sporo napreduje za Evropom i drugim razvijenim zemljama, iako imamo ozbiljne pomake u tom smjeru. To što smo bili spori danas možemo iskoristiti da naučimo na tuđim greškama i da odmah preskočimo nekoliko stepenica i da ih sustignemo sa razvojem distribuiranih izvora energije. Ovdje prije svega mislim na baterijske sisteme skladištenja energije, koji su postali tek nedavno pristupačni i isplativi, ali nam je neophodno brže rješavanje administrativne barijere za masovno korištenje istih.
2. Još kao vrlo mlad čovjek otvoreno ste govorili o sporom sistemu koji često koči dobre ideje. Danas ste odlučili ući upravo u taj sistem. Zašto vjerujete da Vas politika neće promijeniti prije nego što Vi uspijete promijeniti nešto u politici?
Smatram da politika i svi benefiti koje donosi može promijeniti, odnosno pokvariti, samo slabe i neizgrađene osobe. Moj primarni cilj bavljenja politikom nije da zaradim ili da steknem neku vrstu popularnosti. Kao neko ko je u studentskim danima teško dobivao podršku od sistema, sada smatram da sam dovoljno zreo i sposoban da sistem popravljam iznutra.
3. Imali ste mogućnost graditi karijeru potpuno izvan politike kroz struku, privredu i energetiku. Zašto ste ipak odlučili ući u politiku i zašto baš sada?
Smatram da sam napravio dobru i kvalitetnu karijeru u svojih 10 godina radnog staža. Također, ne planiram prestati da se bavim svojom strukom i poslom kojeg volim i radim. Smatram da je sada pravo vrijeme za mene da se uključim u politiku jer sam stekao dovoljno iskustva u realnom sektoru i znam gdje mogu najviše da pomognem. Ono što je bio presudni trenutak koji me je potakao za ulazak u politiku je to što sam primijetio da veliki broj političara koji upravljaju našim životima zapravo nema znanja, karaktera i poštenja da nas vode. Činjenica da većina njih ima kupljene ili sumnjivo stečene diplome pokazuje koliko zapravo nisu sposobni.
4. Godinama ste bili na terenu i radili na konkretnim projektima. Šta čovjek sa gradilišta vidi kao problem ove države, a što se iz političkih kabineta često uopće ne vidi?
Mnogo je situacija na terenu koje treba ispraviti, a koje bi pomogle bržoj realizaciji projekta. Osnovna stvar koju je neophodno ubrzati je izrada dozvola i dokumentacije od opština. Pored toga, posebno se mora povesti računa o kvaliteti projektne dokumentacije i nadzorom nad izvođenjem projekata. Kvalitet projekta i nadzor znače da će se projekat ispravno planirati, da neće biti probijanja budžeta i rokova i da će se tok projekta optimizirati. Smatram da je potrebno uključiti tehničke fakultete direktno u privredu, na način da upravo oni rade projektovanje i nadzor. Time bi imali veći kvalitet projekata, a i smatram da bi uposlenici fakulteta mogli kvalitetniju nastavu držati kada imaju direktnu vezu sa privredom. Time bi se napravila i veza između kompanija i studenata, pa bi mladi inžinjeri lakše dolazili do zaposlenja.
5. Često govorite o uštedama u energetici. Gdje Tuzlanski kanton danas, po Vašem mišljenju, bespotrebno troši energiju i gdje bi se mogle napraviti prve ozbiljne i mjerljive uštede?
Najveće razbacivanje energije u javnom sektoru je na javnoj rasvjeti. Naime, u nekoliko studija koje sam radio za opštine i gradove u BiH, javna rasvjeta koja je zastarjela predstavlja jako veliki trošak za budžet. To znači bespotrebno visoke račune za električnu energiju i velike troškove održavanja, a pri tome lošu uslugu i lošu osvijetljenost za građane. Rješenje je prelazak na LED rasvjetu, visokokvalitetnu, sa životnim vijekom od 20+ godina. Pored LED rasvjete uvode se i pametni sistemi upravljanja, čime se ostvaruju uštede od oko 70%, a troškovi održavanja spadaju na nulu. Jedna manja opština koja plaća električnu energiju na godišnjem nivou od 200.000 KM i ima troškove održavanja od oko 40.000 KM, uvođenjem visokokvalitetne LED rasvjete plaćat će električnu energiju 60.000 KM, a održavanje 0 KM. To znači da će ušteda biti oko 180.000 KM na godišnjem nivou i da su periodi povrata investicije u LED rasvjetu 3–4 godine.
6. Solarna energija više nije tehnologija budućnosti, ali je za veliki broj građana i dalje nedostupna. Šta bi država i kanton konkretno trebali uraditi da solar na krovu kuće postane normalna investicija, a ne privilegija?
Konkretno, država, entiteti, kantoni i opštine, svi moraju imati programe za stalno subvencioniranje izgradnje fotonaponskih elektrana. Time bi pomogli građanima da proizvode energiju za sebe, a i pomogli bi elektroprivredama da višak energije koji im ostaje plasiraju na strana tržišta po mnogo većim cijenama. Stoga i država, a i građani imaju jako velike benefite i zbog toga ovi sistemi moraju biti uvijek subvencionisani. Ovdje želim još jednom naglasiti da moramo dozvoliti i subvencionisati fotonaponske sisteme sa baterijama kako ne bi ugrozili stabilnost sistema.
7. Energetske zajednice su model o kojem se kod nas još uvijek vrlo malo govori. Kako biste jednom građaninu jednostavno objasnili šta je energetska zajednica i kakvu bi konkretnu korist od nje moglo imati jedno naselje ili lokalna zajednica?
Energetske zajednice su udruženja proizvođača i potrošača električne energije koji između sebe proizvode i troše električnu energiju. Zajednicu osniva opština sa javnim preduzećima, čime se omogućava napajanje kompletne javne potrošnje i ostvaruje ušteda javnog novca. Članovi zajednica mogu biti i domaćinstva, kao i privredna lica. Obično su to domaćinstva i privrednici koji su ujedno i proizvođači, pa mogu svoj višak energije dati u zajednicu. Zajednica može uzeti i potrošače i davati svoj višak energije po cijeni kako se odredi. Drugim riječima, energetska zajednica bi mogla pomagati socijalno ugrožene kategorije i energetski siromašna domaćinstva.
8. Ako imate ograničen budžet i morate birati samo jedan prioritet: subvencije građanima za solarne elektrane, zamjenu javne rasvjete LED rasvjetom ili solarne elektrane na javnim objektima. Šta biste prvo izabrali i zašto?
Po prioritetima bih na prvo mjesto stavio LED rasvjetu iz razloga što ona ima najbrži period otplate. Dakle, otplata od 3–4 godine znači da se nakon tog perioda stvara dodatni novac koji se može ubrizgati u subvencije i energetske zajednice. Smatram da je sljedeći korak nakon toga izgradnja energetske zajednice jer se i time stvara dodatna ušteda javnog novca koji se zatim prosljeđuje na subvencije. Ako uradimo sistemski zamjenu sve rasvjete za LED i napravimo solarne elektrane na javnim objektima, imat ćemo ogromnu količinu ušteđenog novca koji se može dugoročno prosljeđivati građanima u vidu raznih subvencija.
9. Politika često ima dobre strategije i projekte na papiru. Iz iskustva čovjeka koji je radio na konkretnim projektima, zašto dobra i ekonomski opravdana rješenja kod nas tako često ne dođu do realizacije?
Smatram da je osnovni problem veliki jaz između realnog i javnog sektora. Realni sektor generiše nove ideje, međutim, one jako sporo prolaze jer sa druge strane nemaju dovoljno stručne i zainteresovane ljude koji bi ih trebali implementirati. Drugi, možda i veći problem, je korupcija. Kroz „ugrađivanje“ raznih moćnika, periodi otplate projekata sa 3–4 godine rastu na 8–10 godina i brzo se gubi interes za takvim projektima.
10. Postoji li situacija u kojoj biste bili spremni glasati protiv stava vlastite stranke? Gdje je za Vas granica između stranačke discipline i vlastitog uvjerenja?
Stranka čiji sam član ima zaista dobar plan i program za budući mandatni period. Ono što je još važno je da smo svi učestvovali u njegovom kreiranju, pa je taj program nastao od ljudi koji su na listama. To dalje znači da ti ljudi mogu to i da provedu jer poznaju svoj program i radili su na njemu. Ja lično nemam problem da glasam protiv stava stranke ako smatram da to nešto nije ispravno. Stekao sam dojam da to ne predstavlja problem unutar stranke, da su spremni da prihvate i drugačija mišljenja i da to zapravo čini ovu stranku jakom i posebnom u BiH.
11. Prije deset godina bili ste mladi inovator koji je vjerovao da se znanjem, radom i dobrim idejama stvari mogu promijeniti. Kada biste danas mogli sjesti preko puta tog Nusmira, šta biste mu rekli. Je li još uvijek bio u pravu?
Mladi Nusmir je bio u pravu i i dalje smatram da znanje i rad moraju donijeti kvalitetan rezultat. S obzirom da se i dalje smatram mladim, vjerujem i da za 10 godina neću promijeniti odgovor na ovo pitanje.
12. Danas ste i suprug i otac. Je li očinstvo promijenilo način na koji gledate ovu zemlju i odluku da se bavite politikom odnosno, gledate li danas drugačije na budućnost zato što više ne razmišljate samo o tome u kakvoj ćete zemlji Vi živjeti, nego i u kakvoj će odrastati Vaše dijete?
Apsolutno. Kada postaneš roditelj, promijeni ti se pogled na svijet i na društvo oko sebe. Počneš primjećivati stvari o kojima ranije možda nisi ni razmišljao i sve češće se pitaš da li je okruženje u kojem živimo dovoljno dobro za tvoje dijete, kakvo će obrazovanje imati, kakve će prilike imati i hoće li jednog dana poželjeti da svoju budućnost gradi ovdje.
Mislim da me je očinstvo učinilo još odgovornijim prema društvu u kojem živimo. Više ne razmišljam samo o tome kakav život želim sebi, nego i o tome u kakvoj će zemlji odrastati moje dijete. Upravo je to jedan od razloga zbog kojih želim da se aktivno uključim u politiku. Ako želimo bolje društvo za našu djecu, ne možemo samo govoriti šta ne valja, nego moramo pokušati nešto konkretno promijeniti i obezbijediti im bolji život u nama jedinoj domovini.
