Piše: Almasa Hadžić

Ovih dana okončan je šestogodišnji sudski progon srebreničke novinarke Medihe Smajić.

Valjda.

Jer kad ste Bošnjak u Rs-u, posebno u Srebrenici, pa vas je kojim slučajem zapala neka rukovodeća pozicija, a vi još sa regularno stečenom fakultetskom diplomom, nikad se ne zna šta vas može snaći i čiji vas hir može protjerati sa te pozicije i, kršenjem zakona od strane progonitelja, dovesti u sudske klupe, te godinama uzurpirati vaše pravo na rad.

“Bila sam meta politike i policije u Srebrenici još dok sam radila u medijima. Znala sam to, nerjetko sam bivala napadana, ali sam se nekako nosila, svjesna da kad ste novinar, ne možete svakome biti
pravi.

Kad mi je ponuđena pozicija direktorice Kulturnog centra Srebrenica, rado sam je prihvatila u nadi da ću moći kvalitetno raditi taj posao.

No, ubrzo nakon što sam imenovana na poziciju direktorice, posebno tokom 2019.godine, počeli su “upadi” pripadnika policije u ovu ustanovu, gdje su bez ikakvih najava i sudskih naloga tražili službenu
dokumentaciju. Naravno, nisam dozvoljavala da se dokumentacija izuzme bez sudskog naloga, a nakon što su dostavili sudski nalog izuzeli su i odnijeli skoro svu službenu dokumentaciju.
Tek tada sam shvatila da mi se traži neka greška u poslovanju, jer sam imala saznanja da lokalna vlast u Srebrenici na čelu sa Mladenom Grujičićem želi da me smijeni sa pozicije direktorice Kulturnog centra, a da će im to lakše biti ako protiv mene pokrenu kakvu istragu, optuže me, sude mi itd.

I to su i učinili.

Nakon pokrenute istrage za nepostojeća djela, 2020. godine smjenili su me sa pozicije direktorice”, priča za Politicki.ba Mediha Smajić, koja, upravo zbog sudskog progona koji će kasnije uslijediti, već pet godina ne može da dobije bilo kakav posao u svom gradu.

Obzirom da je institucija na čijem čelu je bila, pozitivno poslovala, prva istraga protiv Smajić je obustavljena, ali je već 2021.godine, pokrenuta druga istraga i podignuta optužnica protiv nje, i to za djelo,
zbog koga je, sigurno, rijetko ko na prosotrima bivše Jugoslavije ikada odgovarao.
“Optužena sam da sam kao direktorica, radnicama ustanove dala, naknadu, odnosno poklon za 8. mart u vrijednosti od po 50 maraka i to ne iz javnih sredstava niti grantova ustanove, već iz sredstava
ostvarenih vlastitim angažmanom.

Sutkinja Osnovnog suda u Srebrenici me je odmah osudila, našto je moja advokatica Mirna Avdibegović uložila žalbu Okružnom sudu u Bijeljini, koji je uvažio žalbu i ukinuo prvostepenu presudu i predmet vratio na ponovni postupak”, priča nam Smajić.

“To što je Tužilaštvo u Srebrenici stavljalo mojoj klijentici na teret nije krivično djelo i očekivano je bilo da Okružni sud u Bijeljini postupi kako je postupio, te je predmet vraćen na ponovni postupak gdje je došlo do oslobađajuće presude.

No, obzirom da oslobađajuća presuda nije bila dobro obrazložena tužilac u Srebrenici je tada izmjenio optužnicu, dodao djela za koja smo mi ranije tvrdili da ne postoje, a što po zakonu nije smio uraditi,
da bi Osnovni sud u Srebrenici po toj optužnici ponovo osudio moju klijenticu.

Naravno zbog očiglednog kršenja zakona, ponovo smo uložili žalbu Okružnom sudu u Bijeljini koji ju je moju klijenticu, definitivno oslobodio odgovornosti.

Nažalost Mediha Smajić je prošla višegodišnju golgotu, ostala je bez posla gdje do danas nije mogla nigdje da se zaposli”, navodi za Politicki.ba advokatica Avdibegović.

I dok je trajao sudski proces protiv Medihe Smajić, policija iz Srebrenice protiv nje je pokrenula i prekršajnu prijavu jer je, kako navodi “odbila da nezakonito zaposli osobu po naredbi tadašnjeg načelnika Grujičića”.

“Možete zamisliti: žena se pojavila u Centru za kulturu obraćajući mi se riječima kako ju je načelnik Grujičić poslao da je zaposlim.

Ja sam to, naravno, odbila, jer primiti nekoga u javnu ustanovu, bez konkursa, ustvari bez provedene zakonske procedure, nije mi bilo ni na kraj pameti. I to je bio razlog da me ponovo “vuku” po sudu, ali me je sud na kraju, naravno, oslobodio po toj prijavi”, navodi Mediha.

Sva poniženja kojima je godinama bila izložena, priča Mediha, izdržala je jer je osjetila da je nekome bio cilj da je natjera da napusti Srebrenicu.

“Zbog sistemskog progona koji se vršio nada mnom i svakog oblika diskriminacije, gdje god sam pokušala ostvariti neko pravo, nailazila sam na neprobojan zid.

Obraćala sam se Ombudsmenima za ljudska prava BIH, Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BIH tačnije ministru i zamjenici Duški Jurišić smatrajući da će kao novinar Jurišić razumjeti bolje moj slučaj, pisala Udruženju novinara BIH, Denisu Bećiroviću članu Predsjedništva BIH ali sam redovno ostajala bez odgovora.

Shvatila sam tada da se sve svelo na to da institucije, kad su povratnici u pitanju, uglavnom, šute onda kada trebaju biti najglasnije“.

Mediha je godinama bez zaposlenja. Bez obzira na sve šta je pretrpjela, kaže nije pomišljala da napusti rodnu Srebrenicu.

Mnoge stvari koje su joj se dešavale je “razumno podnosila”, ali, veli, uvrede koje je doživljavala na način da joj se sudski poziv uručuje 12 aprila kada se u Srebrenici obilježava godišnjica masakra na
školskom igralištu gdje joj je ubijen otac, da joj je ispitivanje u Sudu i policiji zakazivano na Dan državnosti, na Bajram itd, bile su jako bolne.

“Sve sam ovo izdržala i onda sam zbog nelegalne smjene sa radnog mjesta tužila Općinu. Presuda po mojoj tužbi je donesena u moju korist, kojom je naređeno da me se vrati na posao sa kojeg sam nezakonito smijenjena i ostavljen zakonski rok u kome presuda mora biti provedena.

Od 2022.godine kada je donesena ta presuda, do danas, Skupština nije htjela u zadatom roku od dvije godine da provede presudu i vrati me na posao, premda je, identičnu presudu u slučaju Radomira Pavlovića provela za nepuni mjesec dana od dana donošenja.

Kad je istekao zakonski rok za provođenje ove presude po kojoj su me trebali vratiti na posao, Općina je vanrednim pravnim lijekom izdejstvovala da Vrhovni sud Rs-a poništi presudu o mom vraćanju na
posao.

To je najbolji dokaz u kakvom diskriminatorskom okruženju živimo gdje je volja bahatih političara jača od svakog zakona”.

Mediha, u razgovoru za Politicki.ba navodi da neće odustati od borbe za pravo na rad koje joj je oduzeto, razočarano pitajući institucije Bosne i Hercegovine i sve one pojedince što se „busaju u prsa“
brigom o pravima Bošnjaka povratnika u Rs, da li su svjesni obespravljenosti s kojom se suočavaju Bošnjaci u ovom entitetu.

“Moja leđa i duh diskriminatori nisu mogli slomiti, ali ima onih koji ne mogu izdržati, pokupe svoju sirotinju i odlaze iz Srebrenice.

Moj slučaj me je uvjerio da za prava povratnika i u Srebrenicu i u druga mjesta nikoga nije briga“ poručuje Mediha Smajić.

Prije nepunih mjesec dana, Mediha je, napokon, kod nadležnih sudskih i policijskih institucija u Srebrenici dobila uvjerenja da nije sudski i prekršajno osuđivana, te da se protiv nje ne vodi nikakav
sudski i prekršajni postupak.

Odlučila je da se svom snagom bori da dobije posao u Srebrenici, a da li će se izboriti veliko je pitanje.