Na kolektivnoj dženazi 11. jula ove godine u Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari ukopavaju se posmrtni ostaci deset žrtava genocida zaštićene zone UN-a iz jula 1995. godine. Među njima su i tri mladića koja su u trenutku smrti bila u svojim dvadesetim godinama i koji će tek sada naći svoj konačan smiraj. Riječ je o nevinim ljudima koji su ubijeni na području Vlasenice, Zvornika, Bratunca i Srebrenice, a čiji su posmrtni ostaci ekshumirani godinama kasnije iz različitih masovnih grobnica.

Posmrtnii ostaci dvije žrtve pronađeni su i ekshumirani još 1997. godine, dok su posmrtni ostaci ostalih žrtava ekshumirani u periodu od 2001. do 2022. godine na lokalitetima Kamenica, Jelovačka česma, Budak, Glogova.

Imali su 20 godina

Najmlađa žrtva koja će ove godine biti ukopana je Senad (Zaim) Jusić, rođen 1975. godine, koji je u trenutku smrti imao svega 20 godina. Nestao je u julu 1995. na području Bratunca, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2022. godine na lokalitetu Kameničko brdo.

Konačni smiraj ove godine pronaći će i Baraković (Ramiz) Muriz (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) koji je nestao na lokalitetu Zeleni Jadar u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2005. godine na lokalitetu Budak.

Musić (Edhem) Hamed (rođen 1973. godine, imao 22 godine kada je ubijen) ubijen je u ljeto 1995. na području Baljkovice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Rahunići (Bratunac).

Bili su u 30-im

Alić (Šemso) Ramo (rođen 1965. godine, imao 30 godina kada je ubijen) ubijen u Bratuncu 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u masovnoj grobnici Glogova 2001. godine.

Osmanović (Osman) Muhidin (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) nestao je u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Most na rijeci 2008. godine.

Ćerimović (Rahman) Huso (rođen 1963. godine, imao 32 godine kada je ubijen) nestao na području Zvornika u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su u Kamenici 2008. godine.

Nukić (Suljo) Nuko (rođen 1957. godine, imao 38 godina kada je ubijen) nestao u Vlasenici u ljeto 1995., njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su na lokalitetu Jelovačka česma 2002. godine. Bit će ukopan uz svoja četiri amidžića.

Gušter (Alija) Ahmet (rođen 1954. godine, imao 41 godinu kada je ubijen) nestao na području Vlasenice, njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 1997. godine na lokalitetu Turalići (Vlasenica).

Najstarija žrtva

Najstarija žrtva je Ramo (Mustafa) Dautović, rođen 1939. godine, imao je 56 kada je ubijen. Ramo je rođen u Srebrenici, nestao je na području Zvornika, a njegovi posmrtni ostaci ekshumirani su 2001. godine nakon otkrivanja masovne grobnice Kamenica – Čančari.

Njegov rođak, Džemal Ibrahimović za “Avaz” je kazao da Ramo nije imao živih potomaka, te da mu je supruga također umrla prije par godina i da se on kao srodnik uključio da završi papirologiju za ukop.

– Slučajno su došli do mog kontakta i onda sam ja prihvatio da to završim. On je imače bio rođeni brat moje nane. Sjećam ga se dobro prije rata, dolazili su često dok smo mi bili u Srebrenici – kazao je Ibrahimović.

Ramini posmrtni ostaci pronađeni su 2001. godine, a njegov rođak nam je kazao da je skelet pronađen skoro kompletan.

– Većina kostiju je pronađena. Čini mi se da nedostaje samo par prstiju. Kod mog oca recimo nije pronađeno ni deset posto kostiju – kazao je Džemal Ibrahimović.

Sin ukopava oca

Nusmir Kunić, sin Kunić Asima koji je imao 42 kada je ubijen za “Avaz” je kazao da su prvobitno od očevih posmrtnih ostataka pronaši samo par rebara i pršljenova.

– Tada su mi rekli da imaju kosti povezane sa tom grobnicom gdje su njegovi dijelovi nađeni, ali da je duga procedura za istraživanje. Pitali su me da sačekamo da identifikuju ostale kosti, pa da vide ima li još kostiju od mog oca. Našli su tu njegova stopala, jedan dio donje vilice i jednu potkoljenicu – kazao je.

Uprkos nadi pronađeno je jako malo kostiju, a kako kaže Nusmir, njegov otac je dokazano premještan na više lokacija.

– Još jednu informaciju sam kasnije saznao. Pronašao sam njegovu fotografiju iz logora Šljivovica u Srbiji. On je tu zarobljen, da li je preplivao Drinu ne znam. Moja pretpostavka je, na osnovu saznanja koja imam, da je ostavljen sa još četiri, pet ljudi da ih ispituju o navodnim ratnim zločinima. Vjerovatno je prebačen do Karakaja i tu je predat vojsci RS-a i oni su ga sa ostalima strijeljali – ispričao je Nusmir Kunić.

Slika njegovog oca sada se, kaže, nalazi u udžbeniku historije, a posebno mu je teško palo što neće biti ukopan pored sina, odnosno Nusmirovog brata koji je imao samo 18 godina kada je ubijen.

Vratio se iz Poljske

Nusmir je imao 14 godina, a kada je počela agresija na BiH otac Asim radio je u Poljskoj. Međutim, odlučio je da se vrati i da bude sa porodicom.

– Došao je do Zagreba, iz Zagreba se prebacio za Tuzlu, iz Tuzle preko šuma je došao i našao nas. Ostao je da se bori. Ja sam bio sa majkom i još jednim mlađim bratom i sjećam se kada je došao po nas i rekao da idemo sa kamionima za Tuzlu. Ubacili su nas u kamione, do Tuzle sam preplakao. Taj dan sam bio i kod starijeg brata Asmira u bolnici u Srebrenici kojem su se noge smrzle – prisjetio se.

Brat mu je, kako kaže, bio na spisku za transport helikopterom, međutim nikada nije prebačen i ubijen je.

– On je nađen isto u Kamenici nekih 500 metara od naše kuće. Kompletni su mu posmrtni ostaci, ali ga je rafal presjekao od lijevog ramena do desnog kuka. Strijeljan je – kazao je Nusmir.

Pored oca i brata Nusmiru su ubijeni i amidža, dva amidžića, tetak i mnogobrojni rođaci.

Bio gluhonijem

Nuko Nukić imao je 38 kada je ubijen i bio je gluhonijem. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su na lokalitetu Jelovačka česma, a identificirani su tek nakon što je, poslije smrti njegove majke, urađena ekshumacija radi uzimanja DNK uzorka. Iako je pronađeno oko 95 posto njegovog skeleta, još uvijek nedostaju dijelovi vilice, šake i stopala. U genocidu je ubijeno ukupno 22 članova porodice Nukić, a Nuko će ove godine biti ukopan zajedno sa četvoricom svojih amidžića.

Ostali bez majke i oca

Huso Ćerimović imao je 32 kada je ubijen. Godine 1993. na školskom igralištu u Srebrenici ubijena je njegova supruga zajedno sa još 73 osobe. Za njom su ostala dva dječaka, blizanci stari tek nekoliko mjeseci. Ostali su bez majke prije nego što su je uspjeli zapamtiti. Tada je njihova nana preuzela ulogu koju nijedna majka ne bi poželjela. Zajedno sa unucima, autobusima se spasila iz srebreničkog pakla, a Huso je ubijen. Njegova djeca ostala su bez oba roditelja.