Mirza Kusturica, dio ekipe Hitne pomoći iz Brčkog koja je bila prva na mjestu helikopterske nesreće u mjestu Gorice, progovorio je za “Avaz” o svemu s čime su se susretali, kao i o problemima koje ima ova zdravstvena ustanova.

– Kad dobiješ poziv kao jučer, ne razmišljaš s kakvim vozilom ideš, kakvu opremu imaš i ko ide s tobom. Kad dođeš na nesreću kao jučer, ne razmišljaš emocionalno, humano ni ljudski. Razmišljaš profesionalno, bez emocija i s maksimalnom profesionalnošću. Kad uđeš u helikopter koji je pao na zemlju, pun krvi, dijelova tijela, jauka, doziva za pomoć bolnih i na smrt preplašenih vojnika, ljudi, očeva, sinova, roditelja, djevojke mojih godina, pilota koji je svjestan šta se dogodilo, ali ne žali se na svoju bol, nego brinući za kolege jeca i pita koliko ih je i kako su – radiš, goriš, nemajući vremena za bilo kakvo drugo razmišljanje osim kako maksimalno pomoći i dati se za te živote – rekao je Kusturica za “Avaz”.

Kaže da se tada ide na poziv s neispravnim vozilom, nikakvom opremom i nikakvom koordinacijom s ostalim službama, koje su, kao i oni, dale sve od sebe, improvizirale i pomagale kako su mogle i znale.

– Zapitaš se, nažalost, koliko ovom sistemu vrijede znanje i zalaganje tvojih kolega i tebe, u gradu s pola milijarde budžeta, stranački podobnom, društveno pogubnom sistemu. Jer kad dođe poziv kao jučer, nema stranke, vladara, šefa. Imaš ti i ekipu oko sebe. Na moju sreću, ekipa je bila na 200%. Stručni, profesionalni i insani. A poziva kao jucer je bilo i ranije, pod drugim okolnostima. Pitanja za građane našeg grada: Ko vas liječi? Kome idete prvo u ruke? Za koga glasate? Da se grad s pola milijarde budžeta ne stidi poslati jedno neispravno vozilo na nesreću kao jučer – upitao je.

Upitao je da šta bi bilo da su radili stranačko podobni, a ne stručno sposobni.

– I ne samo jučer, nego i mjesecima unazad – koliko ste zaista stručne pomoći dobili? Da li zaista vrijedi taj glas, taj mentalitet, taj tor u kojem ste zarobljeni? Vrijede li nas, naši životi i životi naše djece? Probudite se, narode. Nije kasno, ali kasnite! Ja radim 12 godina na Hitnoj. 12 godina kumim i molim za promjene, trpim torturu, ponižavanja i sva zla stranački podobnih, za korist građana. I ne tražim ništa osim bolje usluge. Koliko je to zaslužno, pitanje je, jer sam, ni u manjini, ne mogu puno. Ali ako se upitate zajedno, racionalno i ljudski, vjerujte mi da vrlo lako može biti hiljadu puta bolje. I nemojte nam sutra govoriti da smo heroji. Ne trebaju nam medalje, zahvalnice, fotografije ni tapšanje po ramenu. Trebaju nam ispravna vozila, oprema, organizacija, stručni ljudi i sistem koji neće čekati novu tragediju da bi shvatio koliko vrijedi ljudski život. Jer mi ne možemo svaki put nadoknađivati nečiju nesposobnost vlastitim znanjem, snagom, improvizacijom i rizikom. Mi možemo dati svoj maksimum. Ali ne možemo vječno prikrivati minimum koji nam sistem obezbjeđuje – poručio je Kusturica.