Piše: Prof. dr. Enver Išerić

U petak 09. maja 2025. godine, na Dan pobjede nad fašizmom, potpisana je Platforma za mir, stvladavinabilizaciju, evropsku budućnost i ekonomski napredak Bosne i Hercegovine. I to svakako treba pozdraviti. Međutim, interensantno je da su platformu potpisale neke političke stranke koje su trenutno u vlasti, odnosno koje čine parlamentarnu većinu na nivou države i neke opozicione stranke. Ta činjenica nam govori o tome da praktični na nivou države Bosne i Hercegovine ne postoji ranije uspostavljena parlamentarna većina. Ali, nažalost, ne postoji ni nova parlamentarna većina.

Potpisnice navedene Platforme su stranke koje imaju namjeru formirati novu parlamentarnu većinu. Istina je da se u Platformi to ne navodi. Može se zaključiti. A na taj zaključak upućuju i javna saopštenja tih političkih stranaka. Zalagat će se za “operativno i funkcionalno Vijeće ministara i Parlamentarnu skupštinu. U platformi se stranke obavezuju da će se zalagati za evropski put Bosne i Hercegovine, vladavinu zakona, borbu protiv korupcije, usvanje Plana rasta …..

Za sve ovo što je navedeno političke stranke se trebaju i mogu zalagati bez obzira na to da li čine vlast ili su u opoziciji. Činjenica je da se ništa od navedenog u Platformi ne može realizirati bez funkcionalnih institucija. A državne institucije, ne samo da nisu funkcionalne, one su potpuno blokirane. A ugrožen je i mir sigurnost građana Bosne i Hercegovine. Sve je to uzrokovano napadom na ustavni poredak Bosne i Hercegovine od strane vlasti entiteta Rs i SNSD-a, koji je dio parlamentarne većine. Stranke potpisnice Platforme su toga potpuno svjesne. I žele to promjeniti. Ipak to ide vrlo teško. Zašto ? Zato što SNSD ima pomagaća u svrgavanju državnih institucija. A to je krivično djelo propisano krivičnim zakonom Bosne i Hercegovine. Svrgavanje državnih institucija nije samo ono što radi entitet Rs putem donošenja neustavnih zakona, kojima se pokušava zabraniti rad tih institucija na području entiteta Rs.

Institucije su “svrgnute” i kada blokirate njihov rad i kada onemogućite njihov rad na bilo koji način. A blokada institucija je “obaranje” kvoruma, kako državne institucije ne bi bile funkcionalne. Time dovodite do “propasti države”. A propala država je država koja više nije u stanju obavljati svoje funkcije. Ako država nije u stanju obavljati svoje funkcije, onda bismo mogli zaključiti da su njene institucije svrgnute. Nije svrgavanje državnih institucija neustavno zbacivanje sa vlasti ili obaranje vlasti. Svrgavanje je i rušenje državnih institucija i onemogućavanje njivog rada raznim zloupotrebama mehanizama blokada, kao što su nedolasci na sjednice (obaranje kvoruma) i zloupotreba etničkog i entitetskog glasanja u tim institucijama. Stranke, potpisnice Platforme su to uvidjele i pokušavaju naći izlaz iz takve situacije. Sve njihove aktivnosti na tom putu su do sada ostali samo pokušaji. Zašto? Zato što su na samom početku krenule pogrešnim putem.

Prvo, nisu na ispravan način reagirale na opstrukciju Predsjedavajuće Vijeća ministara Bosne i Hercegovine u vezi sa njenom zakonskom obavezom da imenuje ministra sigurnosti, a nakon razrješenja uhapšenog minstra Nenada Nešića. Predsjedavajuća je bila dužna odmah, a najkasnije u roku od 15 dana, nakon toga imenovati novog ministra i zatražiti potvrdu njegovog imenovanja od strane Predstavničkog doma. Ona to nije uradila zbog toga što je novog ministra bio predložio SNSD, koji vrši napad na ustavni poredak i što je bilo sasvim jasno da Predstavnički dom ne bi odobrio takvo imenovanje. U tom slučaju (kada Predstavnički dom ne potvrdi odluku o imenovanju) predsjedavajuća je dužna “u roku ne dužem od osam (8) dana imenovati drugu osobu na to mjesto i takvu odluku dostaviti na potvrdu Predstavničkom domu, ili podnijeti ostavku.(Član 11. Zakona o Vijeću ministara.) da bi izbjegla obavezno, zakonom propisano, podnošenje ostavke, predsjedavajuća Vijeća ministara se odlučila za blokadu, odnosno kršenje člana 14. Zakona o Vijeću ministara, kojim je propisano: “Ako ministar ili zamjenik ministra podnese ostavku ili ako je trajno spriječen da vrši svoju dužnost, predsjedavajući Vijeća ministara imenuje njegovog nasljednika najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja njegove ostavke i/ili od dana kada je ustanovljeno da je ministar ili zamjenik ministra trajno spriječen da vrši svoju dužnost.” Time je predsjedavajuća Vijeća ministara počinila krivično djelo iz člana 220. Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine (Zloupotreba položaja ili ovlaštenja) kojim je propisano :” (1) Službeno ili odgovorno lice u institucijama Bosne i Hercegovine, koje iskorištavanjem svog službenog položaja ili ovlaštenja, prekoračivši granice svog službenog ovlaštenja ili ne izvršivši svoje službene dužnosti, pribavi sebi ili drugom kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povrijedi prava drugog, kazniće se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.” Ovdje su povrijeđena prava svih građana Bosne i Hercegovine da imaju funkcionalne institucije. Povrijeđena su prava Srba na njihovu zastupljenost u Vijeću ministara, kako to propisuje Ustav Bosne i Hercegovine i to članom IX 3, kojim je propisano da “Funkcioneri imenovani na položaje u institucijama Bosne i Hercegovine, u pravilu, odražavaju sastav naroda Bosne i Hercegovine.“ Povrijeđeno je i pravo izabranih članova Predstavničkog doma da putem Vijeća ministara, kao izvršnog organa, odnosno vlade Bosne i Hercegovine, izvršavaju utvrđenu politiku i vrše vlast koju su im prenijeli građani.

Dio stranaka iz vlasti i dio stranaka iz opzicije (dvije trojke) su predložile novog ministra sigurnosti, a iz tog prijedloga i iz tog imenovanja bi “vjerovatno” proistekla i nova parlamentarna većina. HDZ Bosne i Hercegovine se opredjelio da ne raskida koaliciju sa rušiteljima ustavnog poretka SNSD-om, te je time praktično stao na njihovu stranu i na taj način učestvuju u izvršenju krivičnog djela napada na ustavni poredak i svrgavanje državnih institucija.

Drugo, Predstavnički dom je donio odluku o smjeni SNSD-ovih ministara u Vijeću ministara. Takvu odluku nije donio i Dom naroda, zbog opstrukcija SNSD-ovih i HDZ-ovih delegate u Domu naroda. Ali da stvar bude još gora, takvi potezi, odnosno te odluke nisu u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Zakonom o vijeću ministara. Zakonom je propisano da “Predsjedavajući Vijeća ministara može pokrenuti postupak za smjenu ministra i zamjenika ministra. Ako Parlamentarna skupština donese odluku o potvrdi smjene ministra ili zamjenika ministra, predsjedavajući Vijeća ministara dužan je u skladu sa postupkom predviđenim članom 10. ovoga zakona imenovati novog ministra, odnosno zamjenika ministra.” (Član 15.)

Ovako se Predstavnički dom, Dom naroda i političke stranke – potpisnice Platforme “vrte u krug”, jer i u slučaju da i Dom naroda smijeni SNSD- ove ministre, takve smjene ne bi bile zakonite, jer je pokretanje postupka smjene u rukama predsjedavajućeg Vijeća ministara.

Kao što je ranije rečeno, bili su ispunjeni svi uslovi da predsjedavajuća Vijeća ministara pokrene taj postupak. To nije učinjeno. Zbog toga, ali i iz mnogih drugih razloga, Predstavnički dom je trebao postupiti u skladu sa članom V.4.c. (c) kojim je propisano: „Vijeće ministara će podnijeti ostavku ukoliko mu Parlamentarna skupština izglasa nepovjerenje.“ Takvo ovlaštenje Parlamentarna skupština ima i u članu 13. Zakona o Vijeću ministara kojim je propisano: „Predsjedništvo BiH može predložiti smjenu predsjedavajućeg Vijeća ministara. Ako Parlamentarna skupština BiH izglasa nepovjerenje predsjedavajućem, Vijeće ministara daje ostavku u cjelini, ali dužnost obavlja do potvrde novog predsjedavajućeg i članova Vijeća ministara. Parlamentarna skupština također može, na svoju inicijativu, izglasati nepovjerenje Vijeću ministara. U oba slučaja primjenjuje se postupak iz čl. 9. i 10. ovog zakona.” A za izglasavanje nepovjerenja predsjedavajućoj Vijeća ministara / Vijeću ministara postoji potrebna većina u oba doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. U tom slučaju Predsjedništvo bi bilo dužno postupiti u skladu sa članom 9. Zakona o Vijeću ministara i u roku od 15 dana imenovati novog predsjedavajućeg Vijeća ministara.

Za ovakvo stanje odgovornost imaju i članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine, koji ne koriste svoje pravo da predlože smjenu Predsjedavajuće Vijeća ministara, koja krši Ustav i Zakon Bosne i Hercegovine, i koja svojim djelovanjem omogućava da rušitelji države upravljaju procesima i blokiraju državne institucije.

Zbog svega, što nas je dosadašnja praksa naučila, bilo bi potrebno izmijeniti i dopuniti Zakon o Vijeću ministara, tako što bi se Predstavničkom domu dala mogućnost da na vlastitu inicijativu smijeni pojedine ministre, a da se iz donošenja takve odluke isključi Dom naroda. Takva odredba, ne bi bila u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer Ustav samo propisuje da se nadležnost za izglasavanje nepovjerenja Vijeću ministara u cjelini daje i Predstavničkom domu i Domu naroda. Osim toga, potrebno je zakonom propisati da odluku o imenovanju ministra, nakon što je ostalo upražnjeno mjesto, zbog smjene ili nemogućnosti obavljanja te funkcije, može donijeti jedan od zamjenika predsjedavajućeg vijeća ministara, kada predsjedavajući Vijeća ministara, ne izvrši imenovanje u zakonskom roku.

I tako, čuvanjem “hatra” HDZ-u,vrtitimo se u krugu u kojem nema ni evropskog puta, ni vladavine zakona, ni borbe protiv korupcije. Jedino je, do sada, izvjesno da će nasi iz ove orbite i uspavanosti izbaciti sile zla i odvesti nas na put sukoba i neizvjesnosti.