Piše: Almasa Hadžić

Saliha Osmanović iz sela Dobrak u Srebrenici, jedna je od onih srebreničkih majki koja je smogla snage da u procesu koji se u Haškom tribunalu vodio  protiv Ratka Mladića,  sjedne na klupu za svjedoke i iznese tešku istinu o  zločinima počinjenim  pod  njegovom komandom.

Nije je, veli, bilo strah. Ušla je u sudnicu , priča, i dobila  takvu snagu da je sama sebe iznenadila  načinom na koji je odgovarala na pitanja tužilaca, sudija, ali i Mladićevih advokata.

– Kako sam zakoračila  u sudnicu  i ugledala Mladića kako sjedi  između dva policajca umalo da ne poviknem „pa gdje nestade tvoja sila krvniče“…   Pustiše onaj snimak gdje Ramo doziva Nermina, ja utrnula, ali se nedam. Vidim u sudnici neki plaču, a zločinac se  vrti  na stolici, češe po glavi, trlja po licu, čas me pogleda, čas okrene glavu… Nisam dozvolila da me slabost obuzme, neka moji sinovi    Edin i Nermin i moj  Ramo  čuju da zločincima nisam  halalila – potpuno mirna priča  nam Saliha uvjerena da će sudije u Hagu osuditi Mladića „da nikad ne izađe iz zatvora“.

Saliha je, prisjeća se,  u Hag pozvana kao svjedok tužilaštva,  jer se u danu kada je Mladić sa svojom pratnjom došao u Potočare nalazila u njegovoj neposrednoj blizini. Upamtila je, veli svaku njegovu tada  izgovorenu riječ  i ne krije da se i ona, kao i hiljade drugih  nadala  da se neće dogoditi zlo koje se kasnije dogodilo.

-Nudili su oni meni da svjedočim kao zaštićeni svjedok. Velim, neću, hoću da govorim javno. Njegov advokat meni kaže „pa Mladić je dijelio  vama čokolade, hljebove..“, a ja mu velim jeste, ali, kad je tako human pitam ko pobi  toliki  naš narod. Okrenem se   Mladiću , gledam ga pravo u oči i pitam  da li može da spava, da jede, da li ga imalo grize savjest za ono što je uradio, a on jednako uvrće glavom… Ni on ni njegov advokat ništa mi nisu  odgovorili – .

Na kraju našeg razgovora, priznala nam je Saliha, da je žarko željela u srijedu, na dan izricanja presude,  biti u Hagu, ali, nažalost,  nije imala s kim otići. Gledat će, kaže televizijski prenos izricanja presude i upućivati dove Allahu  „da zločinca stigne zaslužena kazna“.

Starijeg  Salihinog sina Edina, srednjoškolca,  šest dana pred pad Srebrenice ubila je granata ispaljena sa srpskih položaja iznad Srebrenice.  Nermin, učenik osmog razreda osnovne škole, ubijen je  osam  dana nakon  bratove pogibije. Svijet je obišao video snimak u kome Ramo Osmanović, nakon zarobljavanja, po naredbi Mladićevih vojnika,  doziva  sina Nermina da izađe iz šume gdje se skrivao i dođe „kod Srba“ .  Ne zna se, kaže Saliha, da li je Nermin tada došao kod oca, ali su, sudeći po grobnicama u kojima su pronađeni njihovi posmrtni ostaci, ubijeni na različitim lokacijama. Ramo i Nermin ukopani su u mezarju u Potočarima, dok je Edin ukopan na mezarju Kazani u Srebrenici. Ubijeni su joj  još mnogi drugi  članovi porodice.

p.s

Razgovor sa  Salihom  Osmasnović zabilježila sam 2017.godine. Danas, neposredno nakon vijesti o smrti  zločinca Ratka Mladića, pozvala sam je telefonom.

Nakon obaveznog propitivanja i priče o njenom zdravstvenom stanju, pitam je je li čula da je umro zločinac Mladić.

„A… Nisam čula..  Hvala ti što  si mi javila. Za muštuluka si. Čula sam da se patio, ali malo je to koliko je zaslužio.  Sjećam se ko sad da je bilo kad sam se sa njim suočila u sudnici u Hagu, pa mi, kad mu postavljam pitanja oni u sudnici govore da kažem da je gospodin. Za mene nije velim im već ubica.

Pitam ga samo da li može da jede,  da spava, da li ga grize imalo savjest… A on se češe po glavi, po sljepoočnicama…

Nisam ja htjela tajno svjedočiti, čuj , tajno , pobili mi komplet kuću, a ja da tajno svjedočim“ kazala je danas  za Politicki.ba Saliha Osmanović iz Dobraka, vidno uzbuđena zbog vijesti o smrti zločinca koji je komandovao ubistvom preko osam hiljada civila iz Srebrenice.