Profesor sociologije Almir Saračević govorio je za “Dnevni avaz” o značaju Dana državnosti, kao jednog od dva ključna datuma u Bosni i Hercegovini.
Koliko je, iz sociološkog ugla, Dan državnosti 25. novembar značajan za građane Bosne i Hercegovine?
– Dan državnosti Bosne i Hercegovine, 25. novembar zauzima važno mjesto u simboličkoj strukturi bosanskohercegovačkog društva. U sociologiji se smatra da državni praznici funkcionišu kao mehanizmi oblikovanja kolektivnog identiteta, jer omogućavaju društvu da se poveže oko zajedničkih historijskih tačaka. U slučaju Bosne i Hercegovine, ovaj datum podsjeća na odluke ZAVNOBiH-a, koje su postavile temelje moderne državnosti i afirmisale ravnopravnost svih naroda i građana. Iako se percepcija i obilježavanje ovog praznika razlikuju među entitetima i društvenim grupama, njegov simbolički značaj ostaje izuzetno važan. On predstavlja mogućnost razumijevanja Bosne i Hercegovine kao političke zajednice koja ima vlastiti historijski kontinuitet i identitet. Upravo zbog toga, Dan državnosti ostaje ključna referentna tačka za promišljanje zajedništva u savremenom bosanskohercegovačkom kontekstu.
Kako je moguće na smislen način obilježavati državnost u društvu koje je i dalje podijeljeno?
Obilježavanje državnosti u društvu opterećenom dubokim političkim i etničkim podjelama zahtijeva promišljen pristup. Da bi Dan državnosti postao inkluzivniji društveni ritual, važno je usmjeriti pažnju na njegove univerzalne i građanske dimenzije. To podrazumijeva depolitizaciju simboličkog prostora i afirmaciju vrijednosti kao što su antifašizam, ravnopravnost i demokratski principi, koje nadilaze etničke razlike. Kulturne manifestacije, obrazovni sadržaji i lokalne inicijative mogu doprinijeti da se praznik doživljava kao zajedničko kulturno nasljeđe, a ne kao partikularni politički simbol. U tom smislu, obilježavanje državnosti može postati prostor susreta različitih identiteta, pri čemu se razlike ne zanemaruju, nego se integriraju u širi društveni okvir.
Koji su, iz sociološke perspektive, najvažniji izazovi savremenog bosanskohercegovačkog društva?
Bosanskohercegovačko društvo trenutno prolazi kroz kompleksan skup izazova koji se odražavaju na političku stabilnost, društvenu koheziju i svakodnevni život građana. Najizraženije su etnonacionalne podjele koje i dalje oblikuju politike, medije, obrazovanje i društvenu percepciju. Ove podjele otežavaju izgradnju povjerenja među različitim društvenim grupama i produžavaju postkonfliktne obrasce ponašanja. Paralelno s tim, zemlja se suočava s intenzivnim odlaskom mladih i obrazovanih ljudi, što stvara demografske i ekonomske poteškoće koje se reflektuju na budući razvoj. Nepovjerenje građana u institucije dodatno destabilizuje društvo, jer slabi motivaciju za političko učešće i smanjuje efikasnost demokratskih procesa. Ekonomska nesigurnost i polarizacija javnog prostora doprinose općoj društvenoj fragmentaciji. Ovi izazovi ukazuju na potrebu za strukturnim reformama, ali i za promjenom društvene klime, posebno u domenu interakcije među grupama i odnosa građana prema institucijama. Masovan odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine predstavlja jedan od najozbiljnijih društvenih izazova savremenog perioda i zahtijeva sociološko razumijevanje koje prevazilazi isključivo ekonomske faktore. Iako se ekonomski razlozi često navode kao primarni motivator, istraživanja i društvene analize pokazuju da mladi najčešće odlaze zbog kombinacije strukturnih i kulturnih faktora poput, nepovjerenja u institucije, nedostatka meritokratskog sistema, političke nestabilnosti i percepcije da društvo ne nudi fer i predvidive mogućnosti za napredak. Odlazak mladih stoga treba razumjeti kao izraz dubinskog osjećaja nesigurnosti i frustracije, koji prevazilazi pitanja zaposlenja i plate i tiče se šire kvalitete života.
Posljedice ovakvog procesa su dalekosežne. Odlazak obrazovanih i radno sposobnih mladih ljudi dovodi do demografske erozije, smanjenja radne snage i slabljenja inovacijskog potencijala. Dugoročno, društvo gubi generaciju koja bi trebala biti nosilac institucionalnih, ekonomskih i kulturnih promjena. Istovremeno, smanjuje se kritična masa mladih koji bi mogli uticati na demokratske procese i modernizaciju društva. Zbog toga je nužno razvijati strategije koje će mladima osigurati perspektivu unutar zemlje, kroz modernizaciju institucija, povećanje društvene pravednosti, kvalitetno obrazovanje i stvaranje radnih i životnih uslova koji omogućavaju dugoročnu stabilnost i razvoj.
Šta se može smatrati ključnim rješenjem za napredak Bosne i Hercegovine na putu ka Evropskoj uniji?
Napredak Bosne i Hercegovine prema Evropskoj uniji zahtijeva istovremeno institucionalnu i društvenu transformaciju. Evropske integracije mogu biti uspješne tek ako se paralelno jačaju transparentnost, odgovornost i funkcionalnost institucija, ali i stvara društveni ambijent koji podržava evropske vrijednosti. To podrazumijeva razvoj kulture dijaloga, smanjenje političkih tenzija i jačanje povjerenja među građanima. Posebno je važno ulagati u obrazovni sistem, jer se evropske integracije ne mogu održivo realizovati bez generacija koje posjeduju kritičko mišljenje, interkulturne kompetencije i sposobnost aktivnog građanskog angažmana. Evropski put ne bi trebao biti shvaćen samo kao politička strategija, već kao širi društveni proces modernizacije, u kojem su ekonomske reforme, razvoj ljudskog kapitala i stvaranje povoljnog društvenog okruženja ključni elementi.
U svemu pomenutom, koliki je značaj funkcionalnog i kvalitetnog obrazovnog sistema za budućnost Bosne i Hercegovine?
Obrazovanje ima centralnu ulogu u društvenom razvoju Bosne i Hercegovine, jer ono oblikuje vrijednosti, kompetencije i društvene odnose budućih generacija. Kvalitetan i funkcionalan obrazovni sistem omogućava mladima da razviju znanja i vještine potrebne za savremeno društvo, ali također doprinosi formiranju kulture dijaloga, tolerancije i međusobnog razumijevanja. U trenutnom bosanskohercegovačkom kontekstu, gdje je obrazovni sistem fragmentiran i često pod političkim utjecajima, njegova transformacija postaje nužna. Međutim, savremeni bosanskohercegovački obrazovni sistem suočava se s nizom strukturnih slabosti koje postaju sve vidljivije. Jedan od najakutnijih problema je sve izraženiji nedostatak nastavnika, posebno u prirodnim naukama, matematici, informatike, ali i stručnih profiliranih nastavnika u srednjim školama. Mnoge škole u manjim sredinama rade sa smanjenim brojem nastavnog osoblja, što dovodi do preopterećenosti postojećih kadrova, spajanja odjeljenja ili angažovanja nestručnih zamjena. Time se direktno narušava kvalitet nastave i povećava nejednakost među školama.
Paralelno s tim, sve veći broj djece i mladih napušta obrazovni sistem zbog odlaska čitavih porodica u druge države. U pojedinim sredinama bilježi se rapidan pad broja učenika, što dovodi do gašenja odjeljenja, smanjenja finansijskih sredstava i dodatnog urušavanja sveukupnog obrazovnog ambijenta. Činjenica da mnogi roditelji ne vide perspektivu za svoju djecu u domaćem obrazovnom sistemu ukazuje na dubinske društvene probleme i gubitak povjerenja u institucionalne kapacitete zemlje. Bez depolitizacije obrazovanja i bez ujednačavanja standarda kvalitete, teško je očekivati dugoročni društveni napredak. Obrazovanje je temelj na kojem se gradi ekonomski razvoj, demokratska politička kultura i društvena kohezija, pa se može reći da upravo ono predstavlja jedan od ključnih preduslova za stabilnu i evropski orijentisanu Bosnu i Hercegovinu.
Na koji način je moguće prevazići duboko ukorijenjene podjele u bosanskohercegovačkom društvu?
Prevazilaženje podjela u bosanskohercegovačkom društvu zahtijeva dugotrajan i višedimenzionalan proces koji uključuje političke, institucionalne i kulturno-društvene promjene. Prije svega, potrebno je jačati društvene mehanizme koji stvaraju povjerenje među grupama, a to se postiže kroz transparentne institucije, pravedne procedure i jednak pristup građanskim pravima. Međutim, podjele se ne mogu reducirati samo administrativnim reformama. One se nadilaze kroz svakodnevnu interakciju, komunikaciju i stvaranje zajedničkih društvenih prostora. Upravo zbog toga obrazovanje, kultura i mediji imaju presudnu ulogu u procesu izgradnje međusobnog razumijevanja. Obrazovni sistem mora podsticati interkulturne kompetencije i pružati mladima prilike za kontakte koji smanjuju društvenu distancu, dok mediji trebaju odgovornije oblikovati javni diskurs, oslobođen retorike antagonizma. Važan je i razvoj zajedničkih projekata i inicijativa koje okupljaju građane oko zajedničkih interesa, bilo lokalnih ili državnih, jer zajednička akcija stvara osjećaj pripadanja istoj društvenoj cjelini. Prevazilaženje podjela nije pitanje negiranja različitosti, nego stvaranja društvenog ambijenta u kojem različitosti više ne djeluju kao prijetnja, nego kao dio pluralnog, stabilnog i demokratskog socijalnog poretka.
Želim svim građanima Bosne i Hercegovine čestitati Dan državnosti. Ovo je prilika da se podsjetimo na historijski kontinuitet naše zemlje, na vrijednosti ravnopravnosti, solidarnosti i antifašizma koje su temelj moderne Bosne i Hercegovine. Bez obzira na izazove i podjele s kojima se suočavamo, svaki praznik, svaka inicijativa i svaki dijalog predstavljaju priliku da izgradimo društvo u kojem će različitosti biti snaga, a ne prepreka.

