Samo nekoliko dana dijeli nas od još jedne kolektivne dženaze u Memorijalnom centru u Potočarima i godišnjice genocida u Srebrenici, koja je i ove godine, u bolu, pijetetu prema žrtvama i solidarnosti s njihovim porodicama, ujedinila planetu. Potpredsjednica Udruženja „Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa“ Kada Hotić kaže da je 11. juli povod da se godišnjica genocida obilježi zvanično, a da je za porodice 8.372 ubijenih svaki dan kao onaj jedanaesti u julu 1995.

Istina i pravda

– Ja sam po nesreći pušač. Moj sin je pušio cigare 57 i znao je praviti po nekoliko onih kolutova dima. Nekad se i meni otkine taj kolut i uvijek vidim mog Samira. A vidim ga na svakom koraku, u svakom momentu i sve se pitam: Bože, pa zar je moguće da mi neko uzme dijete, da ga negdje sakrije, da ga raskomada da ni kosti ne mogu da sastavim – kaže Hotić za “Avaz”.

U genocidu su ubijeni njeni sin, muž, braća i 56 članova uže i šire familije. Prije 13 godina ukopala je Samirove dvije kosti od noge i dijelove skeletnih ostataka prstiju, pronađenih u jednoj čarapi. Snagu i volju za život daje joj samo borba za istinu i pravdu.

Na rezultate, među kojima je i Rezolucija UN-a o genocidu u Srebrenici, koju su srebreničke majke tražile još od 2015. godine, danas je ponosna. Dan 11. juli proglašen je Međunarodnim danom sjećanja, nakon što je u maju 2024. Generalna skupština UN-a usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Danas se obilježava od Sidneja do Beča, Pariza, Njujorka i Otave. U Ujedinjenom Kraljevstvu posvećena mu je nacionalna Sedmica sjećanja na Srebrenicu.

– Udruženje je inicijator svih ovih dešavanja. Prije svega, izgradnje Memorijalnog centra u Potočarima. Trebao je biti negdje između Kladnja i Tuzle, ali iz Potočara su odvedeni i tu neka se vrate. Tu se izvršio genocid i to mjesto neka se obilježi kao historijsko mjesto. Da smo ih raselili po BiH ili ukopali tamo gdje su nam odredile vlasti, ko bi ih se sjetio, kada bi ih pomenuo. A Potočare moraju pomenuti. Neka opominju buduće generacije, da vide isplati li se činiti takve zločine i je li to ljudski. Možda tada nismo ni slutili koju vrijednost ta inicijativa ima – ističe Hotić.

Strah od zakona

Poručuje da majke Srebrenice neće dopustiti da sve beskrupuloznije i intenzivnije negiranje genocida rezultira revizijom historijskih činjenica. Kaže da i negatori genocida znaju da izgovaraju laži.

– Oni ne znaju kako da se izvuku iz tog blata. Oni s tim ubjeđuju svoju djecu i unuke da je opravdano ono što su učinili, jer teško im je živjeti s tim. Živ čovjek ima savjest, pa je pokušava saprati kako bi svoj život lakše odživio. A imaju strah od zakona, jer zločin ne zastarjeva. Zato bi bilo poštenije, daleko bolje bi ozdravili, da priznaju odgovornost – dodaje srebrenička heroina Kada Hotić.

Ja im oprostiti ne mogu

– Da nam makar kažu da su to radili po naredbi, jer znamo da svi zločinci nisu bili radi činiti zločin. Dešavalo se da su ubijali svoje koje odbiju. I dan-danas, da bi kazali gdje su grobnice, smrtno su zaplašeni. Njihov zakon je takav, a njihova politika ona ratna. Allah dragi, ako hoće, nek im oprosti, ali ja ne mogu – kaže na kraju majka Kada Hotić.