U toku je deseta protestna šetnja nakon što je prošlog mjeseca tramvaj usmrtio studenta iz Brčkog Erdoana Morankića.

Tokom protesta okupljeni su se obratili ispred Spomenika ubijenoj djeci Sarajeva, gdje se obratila jedna studentica.

– Hvala vam što stojite ispred mene. Hvala i onima koji stoje iza mene, a to su moji roditelji, koji su me naučili da se obraz ne prodaje. Moj obraz nije na prodaju, niko mi ne može ponuditi 100-200 KM, ubaciti u džep da bi ja prodala istinu – navela je.

Rekla je da zažmire svi na trenutak i zamisle u glavi da spavaju mirno u pola noći, a onda zazvoni telefon.

– Roditeljski prsti podižu slušalicu, a s druge strane glas šapatom kaže: “Vaše dijete nije preživjelo”. Zamislite tišinu koja paralizira. Zamislite šok i bol koji nikada ne prolazi. Zamislite posljednju sliku koju roditelj nosi sa sobom, zagrljaj koji nikad neće doći – navela je.

Podsjetila je i na tragediju u Domu penzionera u Tuzli, gdje je stradalo 17 bespomoćnih osoba.

– Grad u kojem su glasovi koji su nekada odjekivali ulicama sada samo odjekuju bolom. Osmjesi i pogledi koji su trebali uživati u starosti i unucima nestali su, progutala ih je vatra. Ljudi koji su trebali biti zaštićeni sada nose bol, a gradom odjekuju njihovi glasovi – istakla je.

Prisjetila se i Donje Jablanice, gdje su mulj i pijesak ugušili 18 ljudi.

– Ljudi koji su trebali biti spašeni, a nestali su zbog nepažnje sistema koji nije funkcionisao – istakla je.

Poručila je da zamisle tragediju poput tramvajske nesreće.

– Stojite na stanici, čekate svoj tramvaj, ne sluteći kakva tragedija će se desiti. Zvuk kotača koji dolaze i svjetla koja bljesnu kroz noć, onda odjednom život postaje neizvjestan, a ljudi oko vas nestaju ili bivaju teško povrijeđeni. Zamislite porodice koje više nikad neće vidjeti svoje voljene. Ljudi čije živote je uzela nepažnja, loše organizovane službe i sistem koji nije funkcionisao kako treba. Ono što ste zamislili nije fikcija, to je stvarnost naših građana – istakla je.