Na Bilinom polju sutra od 20.45 sati Bosna i Hercegovina igra utakmicu zbog koje se decenijama čeka i zbog koje se fudbal u ovoj zemlji toliko voli. Protivnik je Italija, ulog je plasman na Svjetsko prvenstvo 2026. godine, a u Zenici će se igrati finale evropskog baraža u kojem nema popravnog. Pobjednik ide na Mundijal u Sjedinjene Američke Države, Meksiko i Kanadu, dok poraženi ostaje s pričom o propuštenoj šansi.

Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine to je prilika da drugi put u svojoj historiji ode na Svjetsko prvenstvo, prvi put nakon Brazila 2014. godine. Do ovog meča Zmajevi su stigli preko Kardifa, gdje su protiv Velsa izdržali težak udarac, vratili se golom Edina Džeke i poslije penala izborili finale, dok je Italija do završnog meča stigla pobjedom protiv Sjeverne Irske.

Stari dug

Bosna i Hercegovina je i ranije dolazila do vrata velikih takmičenja, ali ih je prečesto zaticala zatvorenim baš onda kada je trebalo napraviti posljednji korak. Još je svježa rana iz novembra prošle godine, kada je u Beču vodila protiv Austrije i imala pobjedu koja je donosila direktan plasman na Svjetsko prvenstvo, sve do 77. minute. Završilo je 1:1, Austrijanci su otišli direktno na Mundijal, a BiH je morala ponovo kroz teži, duži i nervozniji put.

Nije to bio prvi put da je reprezentacija zastala tik pred ciljem. Francuska je 2011. godine prošla dalje nakon 1:1 u meču koji je BiH pamtio kao noć u kojoj je pobjeda vodila direktno na Evropsko prvenstvo.

Portugal je 2009. ugasio san o Svjetskom prvenstvu u baražu, a dvije godine kasnije isti rival je poslije 0:0 u Zenici razbio Bosnu i Hercegovinu u Lisabonu. Irska je 2015. godine, nakon remija na Bilinom polju, u Dablinu odnijela kartu za Evropsko prvenstvo.

Zato se sutrašnja utakmica ne doživljava samo kao nova velika šansa, nego i kao prilika da se konačno vrati dug samima sebi. U zemlji koja je navikla da reprezentaciju voli i kada razočara, još postoji snažna potreba za jednom noći u kojoj se neće pričati o propuštenom koraku, prečki, penalu ili golu primljenom kada se već vidio cilj. Postoji potreba za utakmicom poslije koje će ostati samo slavlje i osjećaj da je veliki trenutak, napokon, došao na našu adresu.

Ova reprezentacija je, međutim, u Kardifu pokazala nešto što se ne može odglumiti. Pokazala je karakter, strpljenje i vjeru. Vels je poveo, domaći su u jednom periodu izgledali bliže drugom golu nego BiH izjednačenju, ali je Džeko pogodio kada je bilo najteže, a Zmajevi su onda ostali mirni i u raspucavanju stigli do finala. Sergej Barbarez je dobio tim koji zna patiti, a to je često prvi uslov za velike stvari.

Važno je i to kako je BiH do finala došla. Nije prošla tako što je pregazila rivala i bez stresa odradila posao, nego tako što je preživjela utakmicu koja je lako mogla otići na drugu stranu. U ovakvim baražima to često vrijedi više od lijepe partije, jer ekipa koja nauči ostati mirna kada joj tlo klizi pod nogama dobije nešto što se ne može nacrtati na tabli. Dobije osjećaj da može izdržati i kada meč ode mimo plana.

S druge strane će stajati selekcija čije ime samo po sebi traži respekt. Italija je četverostruki svjetski prvak, tim koji je desetljećima naviknut da se nalazi na najvećoj sceni, ali i reprezentacija koja je pod ogromnim pritiskom jer je propustila posljednja dva Mundijala. Tim Đenara Gatuza (Gennaro Gattuso) u Zenicu dolazi svjestan da bi novi neuspjeh bio nacionalni sportski potres.

I baš u tome leži dodatna šansa Bosne i Hercegovine. Italija u Zenicu ne dolazi rasterećena, ne dolazi kao tim koji može slegnuti ramenima i reći da će prilika doći ponovo. Njima je ova utakmica gotovo jednako velika i teška kao i nama. Kada tako na teren izađu dvije reprezentacije s velikim teretom, onda često ne pobjeđuje samo kvalitet na papiru, nego i hrabrost da se podnese trenutak.

Istina, ni tradicija ne ide u prilog Zmajevima. Bosna i Hercegovina godinama čeka pobjedu nad Italijom ili bilo kojom selekcijom iz svjetskog vrha, ali tradicija u ovakvim utakmicama vrijedi samo do prvog sudijskog zvižduka. Poslije toga teren traži nešto drugo. Traži energiju domaćina, disciplinu, mir u glavi i jednog igrača koji će u pravom trenutku uraditi ono po čemu se pamte velike noći.

Kapitenova kruna

Zato je teško pobjeći od utiska da ova utakmica ima i posebno lično značenje za Edina Džeku. Kapiten je u Kardifu još jednom pokazao koliki je kada je najveći pritisak, jer je njegov gol vratio BiH iz ambisa. On je lice reprezentacije već skoro dvije decenije, čovjek kroz kojeg su prošle i najveće pobjede i najbolnija razočarenja, pa bi plasman na Svjetsko prvenstvo preko Italije bio završni potez kakav zaslužuju samo najveći.

Sutra u Zenici Bosna i Hercegovina ne igra samo za kartu za Svjetsko prvenstvo. Igra za jednu veliku, čistu sportsku radost koja bi prekinula dugi niz propuštenih posljednjih koraka. Igra za priču koja bi se godinama prepričavala, za pobjedu nad velikanom i za noć u kojoj bi jedna generacija konačno dočekala da joj se vrati sve ono što joj je fudbal ranije znao uzeti.

Uspomena na Litvaniju

Posljednja utakmica u kojoj je Bosna i Hercegovina uspjela uraditi baš ono što je morala i tako ovjeriti plasman na veliko takmičenje ostala je Litvanija 2013. godine. Tada je pogodak Vedada Ibiševića odveo Zmajeve na Svjetsko prvenstvo u Brazil, a od tada su uslijedile brojne velike noći u kojima je reprezentacija bila blizu, ali nije napravila završni korak. Upravo zato duel s Italijom nosi dodatnu težinu, jer nudi priliku da se poslije više od decenije ponovo dočeka istinski historijski rasplet.

Obraćanja selektora i igrača

Sergej Barbarez zajedno s jednim igračem pres-konferenciju će održati u 11 sati u prostorijama NS/FS BiH u Sarajevu, dok je zvanični trening u 15 sati na Koševu i otvoren je prvih 15 minuta. Fudbalska reprezentacija Italije odlučila je da neće trenirati na Bilinom polju kako je planirano, nego će samo u 19 sati izaći na travnjak i prošetati. Za 19.15 sati zakazana je pres-konferencija na kojoj će se javnosti obratiti selektor Đenaro Gatuzo i jedan igrač.